Objavljeno: 29. 2. 2016.<\/p>\n
U konkurenciji 38 vrhunskih pjeva\u010dkih zborova Vokalni ansambl Brevis iz Osijeka osvojio je prvo mjesto na 3. Svjetskom prvenstvu mladih pjeva\u010dkih zborova, odr\u017eanom 17.-21. velja\u010de 2016. u Sankt-Peterburgu, te posebnu nagradu prosudbenoga povjerenstva za ‘\u201cZvijezde natjecanja\u201c. Na\u0161a u\u010denica Antonia Sudar \u010dlanica je ovoga zbora i nadahnuto je opisala svoj do\u017eivljaj Rusije i njihovoga velikoga uspjeha. U podu\u017eemu tekstu koji slijedi oni koji Antoniju poznaju u\u017eivat \u0107e, a ostalima ne\u0107emo zamjeriti ako odustanu od \u010ditanja.<\/i><\/p>\n
Velika avantura Brevisica zapo\u010dela je 15. velja\u010de 2016. polaskom iz Osijeka u jutarnjim satima. Kada smo do\u0161li u budimpe\u0161tansku zra\u010dnu luku, bio je to tek po\u010detak do\u017eivljaja i velikih uspomena. Prvi sam put letjela avionom i zaista je bilo lijepo i \u010darobno… Sprijateljila sam se s Kinezom koji mi je govorio o kineskoj Novoj godini. Nakon dva sata putovanja do\u0161li smo u Moskvu. Iz aviona mi se \u010dinila manje lijepom od Sankt-Peterburga. Oko 22 sata po njihovom vremenu (po na\u0161emu 20) smjestili smo se u predivno i bogato ure\u0111en Hotel Moskva, koji ima 8 katova 8000 soba. Naravno, od silnoga uzbu\u0111enja ostale smo budne do kasno u no\u0107!<\/p>\n
PRAVA ZIMSKA BAJKA<\/b><\/p>\n
Ujutro smo zapo\u010deli ”Bus Tour”. Vozili smo se poznatim Nevskyom Prospectom, glavnom gradskom ulicom koja je poznata po velikim zgradama, poznatim dizajnerskim trgovinama, a prije svega po poznatim crkvama i gra\u0111evinama. Prvo stajali\u0161te Bus Toura bila je katedrala svetog Isaka, ujedno i najve\u0107a crkva u gradu. Poznata je po tome \u0161to njena kupola sadr\u017ei 100 kg zlata.<\/p>\n
Slijedilo je ne\u0161to \u0161to bi svatko trebao vidjeti \u2013 prizori koje sama po\u017eeljela uslikati vlastitim o\u010dima, jer ta se ljepota ne mo\u017ee zabilje\u017eiti obi\u010dnim fotoaparatom. Rije\u010d je o pogledu prema Zimskom Dvorcu, ispred kojeg je most ispod kojeg te\u010de rijeka Neva. Budu\u0107i da je sve bilo zale\u0111eno, jedno vrijeme njegov naziv bio je ”klizali\u0161te”. Prava zimska bajka.<\/p>\n
U kasnijem obilasku posjetili smo Kazansku katedralu koju krase o\u010daravaju\u0107i stupovi izra\u0111eni od mramora, a potom pravoslavnu crkvu Prolivene Krvi koja je sagra\u0111ena na mjestu gdje je ubijen ruski car Aleksandar II. Nismo mogli sakriti odu\u0161evljenje tom arhitekturom i bojama. Vrijeme obilaska brzo je proletjelo, a nas je \u010dekao krevet i rani odlazak na spavanje, bez no\u0107nih \u0161aputanja, jer upravo to najvi\u0161e \u0161kodi na\u0161im glasnicama. Laku no\u0107!<\/p>\n
ZAPLJESKALE SMO, PA \u0160TO BUDE, BUDE<\/b><\/p>\n
Dobro jutro! Vrijeme je za prvu probu. No iscrpljenost od jednodnevnoga putovanja i jednodnevnih obilazaka bila je dovoljna da nekoliko djevojaka, uklju\u010duju\u0107i i mene, padne u nesvijest. Ali bri\u017ena ekipa i \u010dokoladica sve je rije\u0161ila. Idemo po zlato!<\/p>\n
Nakon prvog predstavljanja zborova i uvje\u017ebavanje himne natjecanja sa svim zborovima uslijedilo je u 17 sati ono najva\u017enije – slu\u017ebeno otvaranje i natjecanje. Na\u0161 repertoar toga dana bili su \u201eGloria\u201c, primorski napjevi i \u201eSalve Regina\u201c. Sve je odra\u0111eno bez ijedne pogre\u0161ke; osmijeh na licu nismo mogli sakriti. Uslijedile su objave rezultata, ali veliki problem je bio \u0161to su objave pro\u010ditane na ruskom jeziku. Koliko god je ruski sli\u010dan na\u0161emu, jednostavno nismo mogli otkriti jesmo li pro\u0161li dalje ili ne. Pri spomenu na\u0161eg imena samo smo lagano zapljeskali, pa \u0161to bude, bude. Na kraju smo saznali da idemo dalje! Ne moram ni pri\u010dati koliko smo bile sretne i ponosne! Opet smo rekle – idemo po zlato!<\/p>\n
Sutradan – bu\u0111enje, proba, ukusni ru\u010dak i malo slobodnog vremena. Boravak u Rusiji pretvorio nam se u rutinu. U popodnevnim satima uslijedila je zajedni\u010dka proba svih zborova u \u0161vedskoj crkvi, nakon koje je slijedilo natjecanje. O\u010dekivano, Brevisice su otpjevale bez pogre\u0161ke. Opet su na na\u0161im licima vidljivi ponos i sre\u0107a jer idemo dalje – u samo finale! Nakon toga uslijedilo je dru\u017eenje s djevojkama, \u0161etnjica i ve\u010dera u Mc Donaldsu, kao i svakoga dana. Ba\u0161 smo se zdravo hranile! Vrijeme je za spavanje, ovaj tempo u\u010dinio je svoje.<\/p>\n
NAGRADA ZA USPJEH \u2013 LJEPOTE ERMITA\u017dA<\/b><\/p>\n
Drugi krug natjecanja odr\u017ean je u filharmoniji. Nakon na\u0161e izvedbe pjesama ”Zagorska” i ”Fti\u010dek veli” dogodilo se ne\u0161to neo\u010dekivano. Premda je publika zamoljena da ne plje\u0161\u0107e nakon izvedbi, nakon na\u0161e nisu mogli ostati ravnodu\u0161ni te su iskazali svoje odu\u0161evljenje gromoglasnim pljeskom koji je odzvanjao cijelom filharmonijom. Bio je to jo\u0161 jedan poticaj da damo sve od sebe do kraja. Slijedila je objava rezultata; naravno, idemo dalje! Nema sretnijih od nas, ali vrisak sre\u0107e morali smo sa\u010duvati za poslije jer \u010duvamo glasnice.<\/p>\n
Kako je nastup bio vrlo rano, poluuspavane nismo ni do\u017eivjele ljepote same filharmonijske dvorane, pune pozla\u0107enih dijelova i vise\u0107ih lustera s dodacima dijamanata, te s velikim orguljama koje su nas odu\u0161evile. Ve\u0107 je slijedio nezaboravan obilazak muzeja Ermita\u017e (to\u010dniji je naziv Ermita\u017e Katarine Velike) u dana\u0161nje vrijeme najzna\u010dajniji muzej na svijetu, uz kojeg je ona dala sagraditi i ve\u0107 spomenuti Zimski dvorac.<\/p>\n
Mi smo jednostavno bili u \u0161oku od ljepote tog muzeja. Sve prostorije, koje su ve\u0107inom bile dvorane za plesanje, bile su pozla\u0107ene i druga\u010dije od ostalih. Nismo mogle vjerovati da je tamo netko vrlo davno boravio, ili mo\u017eda plesao. Bilo nam je to vrlo nestvarno i nezamislivo.<\/p>\n
Simbol Ermita\u017ea je ma\u010dka jer je ruski narod pre\u017eivio upravo zahvaljuju\u0107i ma\u010dkama. Naime, za vrijeme ratova ruski vojnici su \u010desto bili okru\u017eeni njima, a kad je uslijedila velika glad \u00a0jedini na\u010din za pre\u017eivjeti bilo je upravo pojesti te ma\u010dke, koje su ih odr\u017eale na \u017eivotu.<\/p>\n
DAN I POL ODMORA I U\u017dIVANJA<\/b><\/p>\n
Suveniri su kupljeni, kava popijena i uslijedilo je jo\u0161 malo slobodnog vremena kojeg smo iskoristile kao \u0161to bi i svaka druga djevojka \u2013 idemo po \u0161minku! Cijene su znatno ni\u017ee, a izbor prevelik; rezultat su bile pune vre\u0107ice \u0161minke. Zanimljivo je da je cijena vode u boci samo 1 kunu. Ina\u010de, Sankt-Peterburg <\/b>ima problema s pitkom vodom, koje prakti\u010dki i nema, pa je preporu\u010dljivo kupiti ju u trgovini. Ali hrvatska voda Jana ima ondje cijenu od \u201esitnih\u201c 15 kn.<\/p>\n
I subota je dan za odmor i u\u017eivanje. Jo\u0161 smo pod dojmom ju\u010dera\u0161njeg nastupa u veli\u010danstvenoj Grand Phillharmonic Hall. Ali danas ne nastupamo, jer nastupaju samo zborovi koji se bore za broncu. Nas je \u010dekalo ne\u0161to ve\u0107e – nedjelja i zlato. Nakon dugog spavanja napunili smo energiju hamburgerima i krumpiri\u0107ima i zasladili se u popularnom Starbucksu; termosice u obliku babu\u0161ki bile su prvi izbor Brevisica. Nov\u010danik se malo stanjio, ali nema veze, jednom smo u Rusiji.<\/p>\n
Kako bismo iskoristili slobodno vrijeme, posjetili smo planetarije, \u010duli pri\u010du o Lajki, prvom psu poslanom u svemir. Posjetili smo Petropavlovsku tvr\u0111avu koja je poznata kao zatvor koji je napravljen kako bi izludio zatvorenike; zidovi su bili napravljeni od materijala koji ne prenosi zvuk kako se zatvorenici ne bi mogli sporazumijevati. Svatko je bio u mra\u010dnoj sobi s metalnim krevetom oblo\u017een bodljicama, s malim prozor\u010di\u0107em i podom koji je namjerno napravljen od metala kako bi sve odzvanjalo. Jedini luksuz bili su kruh, voda i svije\u0107a. Posjetili smo i sobu za mu\u010denje koja nas je ostavila u \u0161oku \u2013 hladno\u0107a, mrak i \u010dudan miris; uhvatila nas je jeza. Mnogi su tamo zavr\u0161ili jer su htjeli po\u010diniti samoubojstvo.<\/p>\n
Ve\u010dera u hotelu nije bila dovoljna, pa smo opet zavr\u0161ili na hamburgerima.\u00a0 Umorne i smrznute, ali ispunjenog srca u zajedni\u0161tvu koje vlada me\u0111u nama, spremamo se na spavanje i nastup u sutra\u0161njoj etapi natjecanja.<\/p>\n
ZLATO JE NA\u0160E!<\/b><\/p>\n
Sutradan smo se probudile u \u0161est te odradile vrlo ozbiljnu probu i upjevavanje ve\u0107 u sedam sati. State Academic Capellom uskoro \u0107e se oriti glasovi Brevisica. Osje\u0107ale smo \u2013 brevisice idu po zlato. Uzbu\u0111enje je na vrhuncu; finale je pred nama. Nakon ranog bu\u0111enja i doru\u010dka, umorne i iscrpljene, \u0161to se moglo vidjeti na nama, uputile smo se prema kapeli. No \u017eelja za zlatom i adrenalin u\u010dinili su svoje, i izvukli smo posljednje atome snage.<\/p>\n
U finalu, u poznatoj State Academic kapeli, otpjevali smo pjesmu ”Vanjku\u0161ac” i bili smo nagra\u0111eni ogromnim pljeskom. Kraji\u010dkom oka primijetile smo da je \u017eiri odu\u0161evljen i da me\u0111usobno komentiraju na\u0161 nastup, \u0161to nisu u\u010dinili nakon drugih nastupa. Reakciju na odli\u010dnu izvedbu ni mi nismo mogle sakriti, pa su uslijedile suze radosnice, ali i mali strah zbog sljede\u0107e izvedbe, zbog zadnje runde natjecanja. Me\u0111utim, vrlo zahtjevna pjesma ”Pange Lingua” odra\u0111ena je bez pogre\u0161ke. Ponosne, s osmjehom na licu, ostvarile smo cilj koji smo si zadale, a to je da savr\u0161eno otpjevamo tu pjesmu, \u0161to smo i u\u010dinile. To je bila na\u0161a mala pobjeda. Na\u0161a najdra\u017ea dirigentica Antoaneta Rado\u010daj-Jerkovi\u0107 je upravo rekla kako to nikad bolje nismo otpjevali. Brevisice su danas ponovno disale kao jedna, onako iskreno, ponosno i dostojanstveno. Naravno, kao i na po\u010detku, suze nismo mogli sakriti, vrisak, sre\u0107a, ponos, zagrljaji, ne\u0161to nestvarno, svi smo pod dojmom i samo \u010dekamo rezultate.<\/p>\n
Do\u0161ao je trenutak, rezultati su tu – u konkurenciji 38 vrhunskih pjeva\u010dkih zborova osvojili smo prvo mjesto na 3. Svjetskom prvenstvu mladih pjeva\u010dkih zborova u Sankt Peterburgu i posebnu nagradu prosudbenoga povjerenstva za ”Zvijezde natjecanja”, osvojiv\u0161i ukupno 901 bod. Zlato je na\u0161e!<\/p>\n
ODJENULE SMO NAJLJEP\u0160E HALJINE<\/b><\/p>\n
Ovih 7 dana proletjelo je jako brzo. Nakon natjecanja imali smo slobodno vrijeme. Sretne, odu\u0161evljene, ponosne i pod sna\u017enim dojmovima nastavili smo obilaske. Posjetile smo mali stan Fjodora Mihajlovi\u010da Dostojevskog, poznatog ruskog knji\u017eevnika. U stanu ima vrlo mnogo stolica, kojima nismo vidjeli nikakvu svrhu, a vidjeli smo i njegov ured u kojem su nastala najpoznatija svjetska djela.<\/p>\n
U \u0161etnji gradom dogodila se smije\u0161na situacija – mojih nekoliko prijateljica i mene zaustavili su de\u010dki koji su nas prepoznali te tra\u017eili fotografiju s nama jer, kako ka\u017eu, Brevisice su trenuta\u010dno gradske zvijezde. S osmjehom na licu nastavili smo \u0161etnju i spontano smo odr\u017eali jedan mali koncert na ulici; u na\u0161oj grupici bilo je i alta i soprana te smo spontano u krugu zapjevale jednu pjesmu. Prolaznici su bili odu\u0161evljeni i svi su zastali i poslu\u0161ali. Prekrasne uspomene.<\/p>\n
Pomalo umorne, zaputile smo se u hotel, ve\u010derale i zavukle u krevet s osmjehom na licu. Jo\u0161 uvijek ne mo\u017eemo vjerovati da smo osvojile zlato.<\/p>\n
Sljede\u0107i dan posjetili smo Carsko selo, imanje i rezidenciju ruske carske obitelji, te ljetnikovac carice Katarine Velike. Ponovno smo \u201eostale bez teksta\u201c zbog ljepote i veli\u010dine tog imanja – rasko\u0161nih pala\u010da, zlatom oblo\u017eenih blagovaonica,\u00a0 pozla\u0107enih ogledala, s \u010duvenom Jantarnom sobom u kojoj su zidovi oblo\u017eeni jantarom. Uskoro smo se zaputile prema kazali\u0161tu pogledati poznati carski ruski balet ”Ora\u0161ar”, \u00a0obukav\u0161i svoje najljep\u0161e haljine.<\/p>\n
CRVENI TEPIH ZA \u201eRUSKE CARICE\u201c<\/b><\/p>\n
Na sredini putovanja dobili smo obavijest da Grad Osijek i na\u0161i najmiliji pripremaju do\u010dek za nas. Znate i sami kako netko izgleda u busu nakon napornih 7 dana \u2013 za povratak nabacili smo na sebe\u00a0 ‘Brevis’ trenirke koje su bile prolivene kavom, umacima i zatrpane u koferu. Stoga smo \u017eurno morale \u201enabaciti\u201c neke frizure i \u0161minku, kako bismo prekrasne pro\u0161etale crvenim tepihom koji nas je do\u010dekao na vratima Arheolo\u0161kog muzeja u na\u0161em rodnom gradu. Ne moram vam ni re\u0107i koli\u010dinu sre\u0107e i ponosa prilikom izlaska iz toga busa.<\/p>\n
Ugledali smo svoje najmilije i otr\u010dali im u zagrljaj. Suze radosnice nisu se mogle zaustaviti. Pred na\u0161im obiteljima, koje su ujedno i na\u0161a najdra\u017ea publika, zapjevali smo ‘Salve Regina’ i tu je zavr\u0161ila na\u0161a ruska avantura. Ovo zlato, donijelo nam je puno uspjeha \u2013 nagradili su nas Grad osijek i Ossje\u010dko-baranjska \u017eupanija, neko vrijeme svaki dan smo imali \u00a0snimanja i intervjue za TV i novine. Jednostavno, postale smo prave zvijezde.<\/p>\n
Za kraj, u ime Brevisica, VELIKO HVALA SVIMA koji su nas do\u010dekali poput pravih ruskih carica \u2013 otvorenih srca, toplih i sna\u017enih zagrljaja i ponosnih pogleda.\u00a0Hvala na potpori i porukama podr\u0161ke! Vole Vas Brevisice!<\/p>\n
Napisala: Antonia Sudar, 8.b<\/b><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Objavljeno: 29. 2. 2016. U konkurenciji 38 vrhunskih pjeva\u010dkih zborova Vokalni ansambl Brevis iz Osijeka osvojio je prvo mjesto na 3. Svjetskom prvenstvu mladih pjeva\u010dkih zborova, odr\u017eanom 17.-21. velja\u010de 2016. u Sankt-Peterburgu, te posebnu nagradu prosudbenoga povjerenstva za ‘\u201cZvijezde natjecanja\u201c. Na\u0161a u\u010denica Antonia Sudar \u010dlanica je ovoga zbora i nadahnuto je opisala svoj do\u017eivljaj Rusije […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1047,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"class_list":["post-1046","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-izleti-svjetovi"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":8}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1046","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1046"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1046\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1047"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1046"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1046"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1046"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}