{"id":1860,"date":"2018-02-01T15:33:19","date_gmt":"2018-02-01T15:33:19","guid":{"rendered":"https:\/\/kbg-retfala.com\/\/?p=1860"},"modified":"2018-02-01T15:33:19","modified_gmt":"2018-02-01T15:33:19","slug":"ucenicko-literarno-stvaralastvo-tara-morzan-matej-andric","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/?p=1860","title":{"rendered":"U\u010deni\u010dko literarno stvarala\u0161tvo – TARA MOR\u017dAN, MATEJ ANDRI\u0106"},"content":{"rendered":"

Tara Mor\u017ean<\/strong><\/p>\n

DOLAZE MI ZVIJEZDE<\/strong><\/p>\n

 <\/p>\n

Kada je pala no\u0107, oti\u0161la sam do svoje sobe i pogledala kroz prozor. Na nebu se jedna naizgled obi\u010dna zvijezda po\u010dinje smije\u0161iti, i to ba\u0161 meni. Kao da mi ne\u0161to \u017eeli re\u0107i. Ali to mi se \u010dinilo suludim. Po\u010dela sam se odmicati od prozora kada sam ponovno za\u010dula ne\u0161to \u010dudno. Zvijezda je sada po\u010dela govoriti: \u201eSutra je tvoj sretan dan.\u201c Poku\u0161ala sam ju pitati na \u0161to misli, ali samo je nestala i ostavila trag svoje svjetlosti na mome prozoru. Oti\u0161la sam spavati kako bih se maknula od svih svojih problema.<\/p>\n

Jedina sam djevoj\u010dica iz doma za nezbrinutu djecu koja jo\u0161 nikada nije upoznala svoje roditelje. Ni  ravnateljica ne zna odakle dolazim;  prona\u0161li su me jedno jutro na pragu doma. \u0160to sam starija, sve vi\u0161e gubim nadu da \u0107u ih ikada prona\u0107i, da \u0107e oni prona\u0107i mene. Prolazili su tjedni, mjeseci, godine, no nitko nije pitao za mene. U domu nas je ostalo jo\u0161 vrlo malo, a meni se \u010dini da \u0107u na kraju ostati potpuno sama.<\/p>\n

Ubrzo sam utonula u zemlju snova. Sanjala sam vrlo \u010daroban san u kojem  se pojavljuje prekrasna, mlada \u017eena i \u0161armantni mladi mu\u0161karac. Tra\u017eili su ravnateljicu doma u kojemu boravim i rekli su joj da \u017eele posvojiti dijete. To nije bilo kakvo dijete; \u017eeljeno dijete bila sam ja. O\u010di su mi zatreperile kao nikada dosad, a srce mi je bio ispunjenu ljubavlju i zahvalno\u0161\u0107u. Nikada se nisam osje\u0107ala tako sretno.<\/p>\n

Ubrzo sam za\u010dula zvuk \u010dasne sestre koja mi govori da je vrijeme za doru\u010dak.<\/p>\n

Dakle, ono je bio samo san! Znala sam da to ne mo\u017ee biti istina. Tko bi htio posvojiti  dijete kao \u0161to sam ja?<\/p>\n

Jo\u0161 jedno jutro u istoj odje\u0107i, u istom krevetu, s istim osobama.<\/p>\n

Cijeli sam dan imala glavobolju i mu\u010dninu  u trbuhu. Pala je no\u0107 i na prozoru sam ponovno vidjela onu istu zvijezdu. Govori  mi: \u201eSi\u0111i dolje, iznenadit \u0107e\u0161 se.\u201c Nije mi bilo jasno \u0161to se doga\u0111a, ali poslu\u0161ala sam ju.<\/p>\n

 <\/p>\n

Dolje me do\u010dekala ravnateljica s dvoje meni dobro poznatih ljudi. To su oni! Moj san postaje stvarnost. Kad ih malo bolje pogledam, nisu mi poznati samo iz sna. Je li mogu\u0107e  da su to oni, moji roditelji?! Nisam mogla vjerovati svojim malim plavim o\u010dima. Potr\u010dala sam im u zagrljaj i vi\u0161e se  nikada nisam htjela odvojiti od njih. Potpisali su papire \u0161to su br\u017ee mogli. Istog trena spremila sam svu svoju odje\u0107u i sjela na svoj maleni kreveti\u0107 po posljednji put. Najte\u017ee mi je bilo  oprostiti se od svoje prijateljice Ane\u2026<\/p>\n

Izlazim van sva sretna i vesela grle\u0107i se sa svojim pravim roditeljima.<\/p>\n

Sada sjedim sa svojom knjigom, u njihovu zagrljaju, u novoj, toploj ku\u0107i gledaju\u0107i svoju zvijezdu. Zvijezda zbog koje je moj \u017eivot napokon dobiva smisao.<\/p>\n

Kada sam pomislila da \u017eivot ne mo\u017ee postati ljep\u0161i, kroz glavu mi pro\u0111e nova misao. Nisam joj previ\u0161e pridavala pozornost, no nakon nekog vremena ipak sam ju odlu\u010dila podijeliti sa svojim roditeljima.  Jednostavno sam im rekla da se iz jednog razloga jo\u0161 uvijek osje\u0107am usamljeno.<\/p>\n

U domu se nalazila Ana, meni bliska djevoj\u010dica s kojom sam odrasla. Drugim rije\u010dima, bila mi je kao sestra. Molila sam ih da me odvedu do nje. Ispunili su moju \u017eelju. Oti\u0161li smo u dom, ali kada smo do\u0161li, rekli su da se Ana te\u0161ko razboljela i da ne znaju \u0161to u\u010diniti.<\/p>\n

Moji roditelji \u017eeljeli su pomo\u0107i i Ana je odvedena na lije\u010denje. Neko vrijeme nisam znala ni\u0161ta o njoj i to me jako \u017ealostilo. Htjela sam ju vidjeti, \u010duti joj glas i biti pored nje. Svaku ve\u010der gledala sam zvijezde u nadi da \u0107e opet do\u0107i moja sretna zvijezda i donijeti mi dobre vijesti, ali njih nije bilo.<\/p>\n

No jednog dana netko je pokucao na moja vrata\u2026<\/p>\n

6. a raz. 2017.\/2018.<\/b><\/p>\n

Matej Andri\u0107<\/b><\/p>\n

OTOPILI SE PRAZNICI<\/b><\/p>\n

Nedjelja, 14. sije\u010dnja<\/span><\/b><\/p>\n

Aahh! <\/i>Praznici su gotovi. Opet ona \u0161kola! Tako me \u017eivcira sve u vezi \u0161kole! Ne volim ni misliti na to. Ina\u010de, ja sam Marko i idem u sedmi razred. Nadam se da \u0107e sutra ipak sve biti u redu. Zapravo, jedva \u010dekam vidjeti svoje prijatelje. Do tada \u2013 laku no\u0107!<\/p>\n

Ponedjeljak, 15. sije\u010dnja<\/span><\/b><\/p>\n

Dobro jutro! Doru\u010dak je na stolu. Kruh, maslac, salama i kuhana jaja. Mljac! <\/b>Barem bi bilo da nema \u0161kole koja mi je umalo pokvarila apetit! Ali i dalje dr\u017eim fige da sve bude u redu. S druge strane, sretan sam \u0161to \u0107u vidjeti svoje dobre prijatelje.<\/p>\n

Evo me na mjestu. Vadim knjige, pozdravljam prijatelje\u2026 \u010cini se ljep\u0161e nego ina\u010de, kao da NISAM <\/b>do\u0161ao u pakao, Iznena\u0111uju\u0107e, ali istinito!  <\/sup>Prvi sat \u2013 Engleski. <\/b>Jedan od dra\u017eih mi predmeta. Danas jo\u0161 imam Hrvatski, <\/b>Matematiku i <\/b>Kemiju. <\/b>Matematika i Kemija mi ba\u0161 i ne idu.<\/p>\n

\u010cetvrtak, 18. sije\u010dnja<\/span><\/b><\/p>\n

Dugo nisam pisao memoare. Najvi\u0161e zbog \u201eprivikavanja\u201c na \u0161kolu. Sutra imamo BIOLOGIJU. <\/b>Ve\u0107ina razreda ne voli u\u010ditelja, zato \u0161to se \u010desto frustrira zbog najmanjih sitnica. Nadam se da \u0107u pre\u017eivjeti taj dvosat.<\/p>\n

Petak, 19. sije\u010dnja<\/span><\/b><\/p>\n

Danas se, za\u010dudo, nastavnik Biolog <\/i>nije naljutio. To je odli\u010dno. Ja jedva \u010dekam subotu; tada idemo k baki!<\/p>\n

Subota, 20. sije\u010dnja<\/span><\/b><\/p>\n

Napokon,VIKEND! <\/b>Idem k baki. Ona \u017eivi u selu blizu Bjelovara. Tamo ima 5 cm snijega; pravit \u0107u iglu i mehanizme za grude. Bit \u0107e fantasti\u010dno!U  Osijek se vra\u0107am u nedjelju.<\/p>\n

Na posao! <\/b>Gradim iglu od tvrdoga snijega. Imam zastavu koju sam napravio u Osijeku. Nju \u0107u staviti na vrh iglua. Pored iglua \u0107u napraviti malo spremi\u0161te za stvari. U Osijeku jo\u0161 uvijek uop\u0107e nema snijega, samo pada ki\u0161a, vla\u017eno je i blatnjavo. Za razliku od toga, bakino selo je lijepo pod snijegom. Vjerojatno zato \u0161to je na dva puta vi\u0161em terenu nego Osijek.<\/p>\n

Unutra sam. Pao je mrak. Mra\u010dno je kao da sam u \u0161umi. Vani nema uli\u010dne rasvjete, ali, na svu sre\u0107u, baka ima svjetla u ku\u0107i. Trenuta\u010dno mi treba, jer pi\u0161em memoare. Danas sam upoznao neke klince, troje ih je i idu u tre\u0107i razred. Pomogli su mi oko iglua. Za ru\u010dak smo imali doma\u0107u piletinu i krumpire, a za ve\u010deru doma\u0107u juhu, kruha i maslaca. Bilo je jako fino. Laku no\u0107!<\/p>\n

Nedjelja, 21. sije\u010dnja<\/span><\/b><\/p>\n

Doru\u010dkovao sam jaja na oko i \u0161unku. Spreman sam napraviti mehanizam za oblikovanje i bacanje gruda. Treba mi stari bicikl, kojega \u0107u preokrenuti naopa\u010dke, i dva lavora.<\/p>\n

– Marko, spremi se! <\/b>\u2013 bile su tatine rije\u010di s vrata. Tu\u017eno je \u0161to odmah ujutro idem u \u0161kolu. Nadam se da se ovo ne\u0107e otopiti do sljede\u0107eg vikenda.<\/p>\n

Ponedjeljak, 22. sije\u010dnja<\/span><\/b><\/p>\n

Danas \u2013 BIOLOGIJA. <\/b>Nastavnik je ispitivao sve redom \u2013 sva sre\u0107a da sam dobio 5. No jako se, jako, jako razljutio kada je moj prijatelj Ivano pogrije\u0161io dva odgovora za redom. \u010cak je i opsovao u sebi. No to je bilo dovoljno da ga Ivano \u010duje i zajedno s Matijom ode tu\u017eiti ravnateljici. Ravnateljica mu je dala otkaz.<\/p>\n

Eto, jedna dobra stvar za sve nas!<\/p>\n

Do sljede\u0107eg nastavka \u2013 ADIOS AMIGOS!<\/b><\/p>\n

6. b raz. 2017.\/2018.<\/b><\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n

 <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Tara Mor\u017ean DOLAZE MI ZVIJEZDE   Kada je pala no\u0107, oti\u0161la sam do svoje sobe i pogledala kroz prozor. Na nebu se jedna naizgled obi\u010dna zvijezda po\u010dinje smije\u0161iti, i to ba\u0161 meni. Kao da mi ne\u0161to \u017eeli re\u0107i. Ali to mi se \u010dinilo suludim. Po\u010dela sam se odmicati od prozora kada sam ponovno za\u010dula ne\u0161to […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":1861,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"gallery","meta":{"footnotes":""},"categories":[9],"tags":[],"class_list":["post-1860","post","type-post","status-publish","format-gallery","has-post-thumbnail","hentry","category-arhiva","post_format-post-format-gallery"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":8}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1860","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=1860"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/1860\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/1861"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=1860"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=1860"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=1860"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}