Jedna od biv\u0161ih u\u010denica na\u0161e \u0161kole je i arhitektica Valentina Slabinac. U Osijeku je najpoznatija kao projektantica Kompleksa Vodenih vrata (2011.-2015.) i rekonstrukciji Donjogradskih vrata i bastiona sv. Karla (2016.-) Razgovarali smo s njom o njezinim iskustvima i arhitekturi. <\/em><\/p>\n Jeste li kao mali voljeli crtati i bili vje\u0161ti u tome?<\/b><\/p>\n Da. To je jedan od razloga za\u0161to sam postala arhitektica.<\/p>\n Jeste li to \u017eeljeli od malih nogu i imate li nekog uzora?<\/b><\/p>\n Kao mala sam htjela biti puno toga. Prvo balerina, a onda se pojavio interes za crtanje, za sve dizajnerske struke. Prije srednje \u0161kole jo\u0161 sam dvoumila izme\u0111u medicine i umjetnosti. U srednjoj sam shvatila da \u0107u i\u0107i umjetni\u010dkom linijom<\/i>, ali jo\u0161 nisam znala ho\u0107u li biti dizajner interijera, produkt dizajner, arhitekt… Tek po\u0161to sam uspjela posti\u0107i odli\u010dne bodove u arhitekturi, odlu\u010dila sam postati arhitekt. S godinama imam sve manje uzora. Odnosno, uzor mi postaje jedno \u0161ire podru\u010dje, tj. svi\u0111a mi se vi\u0161e arhitekata i stilova i smjerova arhitekture. Rekla bih da mi najvi\u0161e svi\u0111a kriti\u010dki regionalizam.<\/p>\n Pripadaju li jonski stupovi kakve katkad susre\u0107emo u Osijeku ovom podru\u010dju?<\/b><\/p>\n Ne. Hrvatska ima specifi\u010dnu arhitekturu u svjetskom kontekstu, a isto tako Slavonija ima neke specifi\u010dne oblikovne elemente u \u0161irem kontekstu hrvatske arhitekture. Drugim rije\u010dima, razlikuje se dalmatinska od slavonske arhitekture.<\/p>\n UMJETNOST JE SLOBODNA<\/b><\/p>\n Za\u0161to je arhitektura umjetnost?<\/b><\/p>\n Matematika, fizika, biologija, kemija i sli\u010dne struke vezane su uz \u010dinjenice, a arhitektura, osim \u0161to ima tu komponentu,\u00a0 smatra se umjetno\u0161\u0107u jer arhitekt ima slobodu odrediti boju, oblik ku\u0107e, ho\u0107e li biti okrugla, naopaka, trokutasta, u obliku cvijeta. On ima slobodu\u00a0 kreacije oblikovanja i nije vezan ni uz kakvu znanost kada oblikuje zgradu, ali s druge strane, sve to \u0161to zamisli, mora biti izvedivo. <\/b><\/p>\n Kad arhitekta mo\u017eemo smatrati umjetnikom? Jeste li napredovali kao arhitektica?<\/b><\/p>\n Umjetnikom je kad napravi ne\u0161to \u0161to dosad nitko nikad nije napravio. Kada to \u0161to napravi nikoga ne asocira na ne\u0161to ve\u0107 vi\u0111eno. Arhitektura svaki dan napreduje. Arhitekt ima beskona\u010dne mogu\u0107nosti pratiti tehnolo\u0161ke razvoje. Sve novo \u0161to se izumi \u010dovjek nastoji iskoristiti u svim podru\u010djima pa tako i u arhitekturi.<\/p>\n Planirate li napraviti ne\u0161to \u0161to Hrvatska jo\u0161 nije vidjela?<\/b><\/p>\n Voljela bih, ali ne mogu to planirati. Arhitektura je umjetnost koja obja\u0161njava. No za izgradnju neke gra\u0111evine potrebna su velika sredstva. Slikar ili kipar mogu sebi i sami osigurati sredstva i raditi za svoju du\u0161u, ali arhitekti to ne rade. Oni moraju imati konkretnog investitora koji \u0107e im dati novac da naprave uporabljivu stvar koja \u0107e se kasnije koristiti i ne\u010demu slu\u017eiti.<\/p>\n \u017delite li svoj rad pro\u0161iriti i izvan Hrvatske?<\/b><\/p>\n Bilo bi to lijepo, no s godinama te ambicije nekako splasnu. Kad sam bila mla\u0111a imala sam takve ambicije, ali sada ih vi\u0161e nemam.<\/p>\n Idete li svakodnevno rado na posao?<\/b><\/p>\n Svaki projekt me toliko iscrpi da \u017eelim mjesec, dva odmora, primjerice oti\u0107i na more, pa se onda opet vratiti na posao.<\/p>\n NAGRADA JE \u0160TO IMA LJUDI<\/b><\/p>\n Kako ste do\u0161li na ideju projekta \u201eVodenih vrata\u201c?<\/b><\/p>\n \u201eVodena vrata\u201c su specifi\u010dna arhitektura. Ona nisu sasvim moja kreacija jer je nekad davno, u 18. st., na tom podru\u010dju postojala jedna povijesna gra\u0111evina. Iz razli\u010ditih razloga ona je zatrpana. Moj projekt nije i\u0161ao u smjeru da se ona kompletno obnovi kakva su nekad bila, ve\u0107 je dobila novu interpretaciju sukladnu na\u0161en konceptu ili duhu vremena. Ina\u010de, kada se radi projekt povijesne gra\u0111evine, ne radi ga arhitekt kao pojedinac, ve\u0107 se radi interdisciplinarno. To zna\u010di da su u projektu sudjelovali projektanti i stru\u010dnjaci iz razli\u010ditih podru\u010dja \u2013 povjesni\u010dari, povjesni\u010dari umjetnosti, gra\u0111evinski in\u017eenjeri, arhitekti, elektroin\u017eenjeri itd.<\/p>\n Kako Vam se grad za taj projekt zahvalio?<\/b><\/p>\n Zahvalom smatram to \u0161to se taj prostor koristi u javne svrhe, \u0161to na njemu ima ljudi. To je meni dovoljna nagrada.<\/p>\n Mo\u017eete li nabrojati jo\u0161 neke projekte koje ste radili? Kako do\u0111ete na inspiraciju za te projekte?<\/b><\/p>\n Jedan od poznatijih projekta koje sam radila je Rondel velikana koji se nalazi ispred Matemati\u010dke gimnazije. Radila sam puno povijesnih zgrada koje su se trebale rekonstruirati i koristiti na novi na\u010din. Ve\u0107i dio projekata su uli\u010dna pro\u010delja. Projekti rekonstrukcije postoje\u0107ih zgrada su te\u0161ki projekti. Mo\u017eda je najzahtjevniji projekt bio rekonstrukcija velike trafostanice u Ernestinovu. Inspiracija u arhitekturi vezana je uz lokalne uvjete, datosti i ograni\u010denja. Ne zapo\u010dinje se od praznog papira, ve\u0107 od projektnog zadatka.\u00a0Po\u010detak svakog planiranja vezan je uz urbanisti\u010dke planove koji donose pravila gra\u0111enja, propisane propozicije koje projektant mora po\u0161tivati. Primjerice, kolika ku\u0107a mo\u017ee\/mora biti visoka, \u0161iroka, duboka, udaljena od me\u0111a parcele i granica neke parcele, kakvi krovovi moraju biti, koje namjene moraju biti itd. Arhitektura nije umjetnost koja je sama sebi svrha, \u00a0ona je umjetnost koja proizvodi konkretnu gra\u0111evinu koja ima svrhu.<\/p>\n Radite li neke projekte sami?<\/b><\/p>\n Nema projekta zgrade, trga ili bilo \u010dega drugoga na kojemu ne radi najmanje pet ljudi. Uz arhitekta uvijek je tu gra\u0111evinski in\u017eenjer koji razmi\u0161lja o konstrukciji zgrade. On je zadu\u017een za to da se zgrada ne sru\u0161i pod djelovanjem nekog optere\u0107enja, te\u017eine, namje\u0161taja, vjetra, snijega ili potresa. Arhitektura je umjetnost oblikovanja prostora i arhitekt oblikuje dimenzije prostora, vodi ra\u010duna o organizaciji prostora. Odre\u0111uje kakvi su oblik zgrade, krovovi, prozori,koje\u00a0 boje, me\u0111usobna povezanost prostora. U projektiranju sudjeluju i elektroin\u017eenjeri, zadu\u017eeni za instalacije rasvjete, koja je danas i va\u017ean dizajnerski element jer utje\u010de na ambijent unutar prostora. Strojarski in\u017eenjeri vode ra\u010duna o grijanju i instalaciji, klimatizaciji itd. Projektiranje je, dakle, uvijek interdisciplinarni posao.<\/p>\n BILA JE TO LIVADA<\/b><\/p>\n Koji ste projekt prvi napravili?<\/b><\/p>\n U po\u010detku ne dobivate te\u0161ke i ozbiljne samostalne projekte, ve\u0107 imate svog mentora koji prati va\u0161 rad, a nakon tri godine mo\u017eete samostalno raditi. Moj prvi projekt bile su male ku\u0107ice za obnovu jer u doba kada sam po\u010dela raditi u Slavoniji su obnavljane ku\u0107e razru\u0161ene u ratu. Tada su se uglavnom svi time bavili.<\/p>\n Natje\u010dete li se u poslu s drugima? Bude li prepirki sa suradnicima?<\/b><\/p>\n Svaki dan se natje\u010dem sama sa sobom, ali i s drugima, jer moram napraviti neki iskorak. Nakon \u0161to isprojektiram neku ku\u0107u, zadatak mi je da druga ku\u0107a s njom ne bude sli\u010dna. Jeste li nekad po\u017ealili \u0161to radite ovaj posao?<\/b><\/p>\n Po\u017ealim kad razmislim o egzisticijalnim problemima, zato \u0161to je danas vrlo te\u0161ko zaraditi normalnu pla\u0107u i normalno \u017eivjeti bez velikih odricanja. No unato\u010d svim tim te\u0161ko\u0107ama i neprilikama, ne mislim o toga odustati zato \u0161to to volim.<\/p>\n Koje Vas jo\u0161 zanimanje privla\u010di?<\/b><\/p>\n Produkt dizajner. Interesiralo bi me dizajnirati namje\u0161taj. Otac mi je radio u Export-drvu te sam jo\u0161 kao mala mnogo vremena provela gledaju\u0107i namje\u0161taj.<\/p>\n Jesi su Vas roditelji i prijatelji podupirali u umjetnosti? Tko Vas je od u\u010ditelja podupirao?<\/b><\/p>\n Podupirali su me. Nisu se petljali, jer ako zna\u0161 \u0161to ho\u0107e\u0161, kuda \u0107e\u0161 i \u0161to voli\u0161, od toga te nitko ne mo\u017ee odgovoriti. I svi su nas u\u010ditelji podupirali. Razrednica od prvog do \u010detvrtog razreda bila mi je Ljubica Kotromanovi\u0107, a od petog do osmoga Marija Sikora. Ona je predavala matamatiku koja je meni, osim crtanja, jako dobro i\u0161la, zato sam i zavr\u0161ila u arhitekturi.<\/p>\n Kakva je ova \u0161kola bila u Va\u0161e vrijeme?<\/b><\/p>\n Nisam jo\u0161 pro\u0161etala \u0161kolom, ali mi se \u010dini jednaka. Kada sam ja krenula u \u0161kolu, ovo je bila potpuno nova zgrada. Prije je ovdje bio neizgra\u0111eni teren, livada s kamilicom. Sve je jako mirisalo. Prije je tu bilo i pu\u017eeva pa smo ih mi skupljali i jeli.<\/p>\n Razgovarale: Ivona Kova\u010d i Dora Slivac, 6. b<\/b><\/p>\n
\nPrepirke jako volim, ali konstruktivne. Mo\u017eemo malo povisiti ton i vikati jer nekome je potrebnije da mu glasnije ka\u017ee\u0161 kako bi shvatio. A volim kad se i mene nekad stopira i ka\u017ee da nisam u pravu.<\/p>\n
![\"Valentina](\"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/wp-content\/uploads\/2018\/06\/Valentina-Vodena-vrata.jpg\")
<\/a><\/p>\n