28. listopada 2013.<\/p>\n
Na\u0161 hotel bio je prekrasan, ali u cijeloj sobi nije se nalazio niti jedan ormar za staviti stvari. Nigdje u sredi\u0161tu Pekinga nemaju zahoda – ni u jednom restoranu ili kafi\u0107u! Zahode imaju nasred glavnog trga. U ku\u0107ama nemaju kanalizaciju pa svi rabe javne zahode. Oni su iznimno \u010disti, sigurni i moderni. Ali nema pregrada i svi su \u010du\u010davci!<\/b><\/p>\n
No Kinezi su topli ljudi, za razliku od Rusa koji su izrazito hladni i ravnodu\u0161ni. Bilo je slu\u010dajeva da netko ne\u0161to zaboravi u nekom kafi\u0107u pa bi Kinezi tr\u010dali za njim i vra\u0107ali mu stvari. Nitko ni\u0161ta ne krade i jako su po\u0161teni.<\/i><\/b><\/p>\n
\u00a0<\/i><\/p>\n
Na\u0161em u\u010ditelju geografije Mirku Andri\u0107u ovoga ljeta ostvario se jo\u0161 jedan san – posjetio je Rusiju. Spletom okolnosti na istomu putovanju posjetio je i Mongoliju i Kinu. Kako mu je bilo? \u0160to je sve vidio? Podijelio je to s nama, a vi mo\u017eete pro\u010ditati u ovomu tekstu.<\/i><\/p>\n
Kako ste i gdje putovali?<\/b><\/p>\n
I\u0161li smo avionom Zagreb-Moskva. U Rusiji smo bili dan i pol. Slijedila su tri dana i tri no\u0107i na Transsibirskoj \u017eeljeznici, a potom dvodnevni izlet na Bajkavsko jezero. I onda jo\u0161 jednu no\u0107 na \u017eeljeznici. I\u0161ao sam na ovaj put radi posjeta Rusiji, a Mongolija i Kina do\u0161le su gratis<\/i>. I\u0161li smo kao organizirana skupina, kao \u010dlanovi udruge Klub hrvatskih putnika koja se specijalizirala za putovanja mladih.<\/p>\n
Koji su va\u0161i dojmovi o Rusiji?<\/b><\/p>\n
Budu\u0107i da je Moskva jedan od najve\u0107ih i najbogatijih gradova svijeta – koliko god je Rusija siroma\u0161na toliko je Moskva bogata \u2013 sve je \u010disto i uredno. Ne vidi se mnogo razlike izme\u0111u nekoga velikoga ameri\u010dkog grada i Moskve. Jedina razlika je ta da je sve puno \u0107irilice. Nakon nekoliko dana nau\u010dili smo \u0107irilicu, \u0161to mi nije bilo te\u0161ko jer sam ne\u0161to ve\u0107 nau\u010dio kad sam bio u Makedoniji. (Premda je ruska \u0107irilica malo druga\u010dija od drugih \u0107irilica.) Ruse je te\u0161ko razumjeti kad govore jer govore prili\u010dno brzo, ali ono \u0161to smo \u010ditali gotovo sve smo mogli razumjeti. Moskvu nismo mnogo obi\u0161li jer smo bili kratko, ali – sve u svemu – posebna je.<\/p>\n
\u017dIVOT U VLAKU<\/b><\/p>\n
Jeste li ku\u0161ali neko zanimljivo rusko jelo?<\/b><\/p>\n
Oni imaju \u0161a\u0161nike, koji su ne\u0161to kao na\u0161i ra\u017enji\u0107i. Samo su \u0161a\u0161nici ve\u0107i i na \u0161tapi\u0107u osim mesa ima i dosta povr\u0107a. To je njihovo tradicionalno jelo koje se jede na brzinu<\/i>. U Rusiji nismo ba\u0161 mnogo jeli jer smo morali i\u0107i na vlak.<\/p>\n
Kako vam je bilo u vlaku? Tri dana u vlaku – \u00a0niste samo putovali, nego i \u017eivjeli! Kakav je pogled kroz prozor na fascinantni ruski reljef?<\/b><\/p>\n
Euforija kad smo u\u0161li bila je velika. Ukupno smo bili u vlaku tri dana i \u010detiri no\u0107i u komadu, sa stajanjima od pola sata do 45 minuta. Me\u0111utim, nismo smjeli ni\u0161ta kupovati jer je u vlaku radio restoran, koji je bio jako lo\u0161, a skup. Nadali smo se da \u0107emo nai\u0107i na babu\u0161ke – \u017eene koje na postajama prodaju njihova tradicionalna jela \u2013 to su npr. pinimenta (ruski tortellini) i dimljena riba \u2013 pivo, sok, vodu… One se dolazile – imaju male \u0161tandove na postajama – ali tek kada smo pre\u0161li Ural. Valjda se ondje zakoni ne provode toliko dobro. Ina\u010de, u europskom dijelu policija je tjerala babu\u0161ke i ni\u0161ta nismo uspjeli kupiti, dok je u azijskom dijelu ve\u0107 bilo ponude.<\/p>\n
Kako ste se u vlaku pre\u017eivljavali?<\/b><\/p>\n
\u0160to smo i\u0161li dalje na istok, mogli smo se bolje opskrbiti. No nismo i\u0161li nepripremljeni. U Rusiji tako\u0111er imaju velike trgova\u010dke lance, stoga smo kupili mnogo suhe hrane, instant juha i \u010dajeva, \u010dokoladica\u2026 Svaki vagon napravljen je tako da ima osam kabina po \u010detiri le\u017eaja, a na svakom kraju vagona je mali zahod. Svaka kabina ima svoga predvodnika. To su osobe koja de\u017euraju u vlaku, izmjenjuju se svakih osam sati. Nama su predvodnici bili Olga i Vladimir – Olga danju, a Vladimir no\u0107u. Oni usisavaju, brinu se da je sve u redu. Tu su da odgovore na bilo kakvo pitanje ili, za ne\u0161to sitno novca – da skuhaju \u010daj ili kavu. Kada stanemo, oni nas puste van – ne mo\u017ee\u0161 sam ulaziti i izlaziti – i oni nas zovu kad je vrijeme za pokret. Na kraju vagona je njihova sobica, kraj sobice je mali bojler gdje si mo\u017ee\u0161 nato\u010diti toplu vodu za, primjerice, instant juhe i sl.<\/p>\n
Ne \u010dini se ba\u0161 zanimljivim\u2026<\/b><\/p>\n
Kada u\u0111e\u0161, uhvati te euforija, a onda se pita\u0161: \u201eOke, \u010detiri dana, i \u0161to \u0107emo sad raditi?\u201c. No imali smo super ekipu<\/i>. Bilo nas je 16\u00a0 iz Hrvatske, dio nas do 30 godina starosti, drugi dio starijih od 50, tako da smo bili dobra kombinacija. Dr\u017eali smo se zajedno, zajedno jeli, pili i, prili\u010dno, pjevali. Sve nam je bilo zanimljivo. \u010cekali bismo da stanemo pa bismo malo tr\u010dali po postaji, kupovali od baka, jeli sladolede. Igrali smo dru\u0161tvene igre i, naravno, gledali smo kroz prozor. Meni\u00a0 je bilo zanimljivo \u0161to se mijenja vegetacija. Bilo je mnogo \u0161umovitih prostranstava, mnogo brezovih \u0161uma; oni ka\u017eu da postoji i preko sto vrsta breze, ali meni je to sve isto. Ina\u010de, nema mnogo cesta pa je njima \u017eeljeznica vrlo va\u017ena. Stajali\u0161ta su \u010dista i prekrasna, a neka su \u010dak stari dvorci. I vlak nikad ne kasni, ni minute!<\/p>\n
\u00a0<\/b><\/p>\n
NEVJEROJATAN MIRIS TRAVE<\/b><\/p>\n
Kako vam se dojmilo Bajkalsko jezero?<\/b><\/p>\n
Jezero je izuzetno hladno, a s tim u svezi postoji legenda koja ka\u017ee da \u0107e\u0161 \u00a0du\u017ee \u017eivjeti \u0161to du\u017ee boravi\u0161 u jezeru. Mnogi su se kupali, ali ja sam u\u0161ao samo do gle\u017enja, jer je bilo u\u017easno hladno. Jezero je jako lijepo, ali ima vikendica koje su sebi neki milijarderi izgradili pa to malo kvari sliku svega. Ali i\u0161li smo katamaranom na neke oto\u010di\u0107e koji su jo\u0161 netaknuti. Siroma\u0161tvo je jako rasprostranjeno, ljudi jo\u0161 \u017eive u onim drvenim ku\u0107icama. A dalje na istoku sve je vi\u0161e Azijaca. Ina\u010de, Rusi jako dobro zara\u0111uju od turizma, jer sve vezano za turizam vrlo je skupo.<\/p>\n
Sljede\u0107a postaja bila je Mongolija. \u0160to ste ondje vidjeli?<\/b><\/p>\n
Do Mongolije smo se vozili 18 sati busom. Putem nije bilo ni\u010dega osim bre\u017euljaka, \u010distine i stoke. Mongoli jako vole stoku. Sve je jako prljavo, op\u0107enito higijenski i \u017eivotni standardi su ni\u017ei nego kod nas. Mongolija je bogata rudama pa je zemlje kojima ponestaje ruda ovdje tra\u017ee, tako da se Mongoliji doga\u0111a brzi gospodarski procvat. Ulice su prljave i ima dosta divlje arhitekture. Mnoge zgrade izgledaju kao da im tu nije mjesto. Zanimljivo je da imaju mnogo irskih pubova, oni su sad hit u Mongoliji, kao i karaoke; na svakom kutu nude se karaoke. U\u017easno je velika gu\u017eva na ulicama i u prometu. Ljudi su neiskvareni i raduju se svakom turistu.<\/p>\n
Jeste li do\u017eivjeli kakvu pustolovinu?<\/b><\/p>\n
I\u0161li smo posjetiti nacionalni park. To je bila prava avantura. Spavali smo u jurkama, ku\u0107icama u kojima smo spavali gotovo na podu i sami smo morali lo\u017eiti pe\u0107. Jedino ona u kojoj sam ja bio nije proki\u0161njavala pa su se svi dolazili grijati i dru\u017eiti u na\u0161u ku\u0107icu. Sve je od ko\u017ee koja ima poseban miris, ali najvi\u0161e me iznenadila trava jer trava je mirisala nevjerojatno dobro. Na nama kao Europljanima odlu\u010dili su dobro zaraditi pa su nam sve dobrano naplatili. Ipak, u Mongoliji je sve bilo izvrsno – osim vremena. Ondje skoro nikad ne pada ki\u0161a, no, za divno \u010dudo, ba\u0161 ta dva dana kad smo mi bili padala je. Iako sam se u Hrvatskoj cijepio protiv svih bolesti, ipak sam uspio pokupiti neku virozu.<\/p>\n
\u00a0<\/b><\/p>\n
\u0160TO PRLJAVIJE, TO BOLJE<\/b><\/p>\n
Posljednja postaja – Kina. To mora da vam je bilo potpuno novo iskustvo?<\/b><\/p>\n
Ne\u0161to novo je – hrana. Hrana u Kini je nevjerojatna; evo, naje\u017eio sam se. Stalno smo jeli i razmi\u0161ljali kada i kako \u0107emo jesti! Restorani su kao i na\u0161i. Stolovi i stolice ni\u0161ta posebno. Kada do\u0111ete u restoran, na stolu imate mali set posu\u0111a: mali i veliki tanjur, malu zdjelicu, \u010da\u0161icu i \u017eli\u010dicu. Sve je to u nekakvom najlonu koji je kao dokaz da je sve to dezinficirano i \u010disto. Taj paketi\u0107 stoji oko pola kune. Kod njih je cilj da se \u0161to br\u017ee rije\u0161e posu\u0111a i da ni\u0161ta poslije ne ostane za prati. Njihova se hrana brzo priprema, stoga sve namirnice ostanu sa\u010duvane. I, za na\u0161e standarde, njihova je hrana polusirova. Poslu\u017euje se ve\u0107 nasjeckana na komadi\u0107e, tako da se odmah mo\u017ee jesti \u0161tapi\u0107ima. Kada bismo naru\u010dili jelo, dobili bismo i umake pa bismo se najeli umaka, a ri\u017eu smo izbjegavali. Sve cijene jela kre\u0107u se od 20 do 30 kuna, a ri\u017ea se naru\u010duje posebno. Mnogo toga pi\u0161e na engleskom \u2013 \u0161to su zapo\u010deli zbog Olimpijskih igara – pa se bilo lako snalaziti. Zapravo, \u0161to je prljaviji restoran, to je bolje jelo! \u010cim skrenete u neku ulice, hrana postaje izvorna. Jedu mnogo bijelog luka, paprike i mahuna, i \u010dudnih \u017eivotinja.<\/p>\n
Gdje ste odsjeli?<\/b><\/p>\n
Odsjeli smo prili\u010dno blizu Zabranjenom gradu i Tiananmenu. U Kini ne mo\u017ee\u0161 pre\u0107i cestu gdje \u017eeli\u0161, nego mnogobrojnim pothodnicima kojima se dolazi do trga. Mi smo otprilike 20 minuta stajali ispred ceste u blizini trga, ali nismo znali kako do\u0107i do njega. Na\u017eivcirali smo se i skrenuli u neku ulici. Zavr\u0161ili smo u nekom restoranu u kojem smo \u017eeni morali obja\u0161njavati \u0161to je to kava. I nismo joj uspjeli objasniti pa smo naru\u010dili \u010daj. Htjeli smo \u0161e\u0107era, ali \u017eena nije znala \u0161to je to \u0161e\u0107er. Pokazivali smo joj bezuspje\u0161no rukama oko pet minuta te su nam na kraju dopustili da odemo u kuhinju. Onda smo si iz neke ogromne vre\u0107e sipali \u0161e\u0107era; oni \u0161e\u0107er upotrebljavaju, ali ne za ono za \u0161to mi.<\/p>\n
Tu vjerojatno nije kraj iznena\u0111enjima?<\/b><\/p>\n
Nije. Primjerice, na\u0161 hotel bio je prekrasan, ali u cijeloj sobi nije se nalazio niti jedan ormar za staviti stvari. Nigdje u sredi\u0161tu grada nemaju zahoda – ni u jednom restoranu ili kafi\u0107u. Zahode imaju nasred glavnog trga. U ku\u0107ama nemaju kanalizaciju pa svi rabe javne zahode. Oni su iznimno \u010disti, sigurni i moderni. Ali nema pregrada i svi su \u010du\u010davci! Idete na zahod sa susjedom, a ona sjedne pored vas pa me\u0111usobno razgovarate. U po\u010detku nam je bilo jako neugodno, ali kad te potjera – mora\u0161. Kinezima je to ve\u0107 normalno. \u010cak pojedinci do\u0111u, \u010du\u010dnu i \u2013 surfaju! Tako\u0111er, nigdje nema slavine za oprati ruke. Kinezi se tu\u0161iraju tako da, kada padne mrak, iznesu lavor van ispred ku\u0107e pa se podapiru i peru. Gotovo odmah u sredi\u0161tu grada nalaze se kineske favele. Ali nisu to onakve favele kakve mi znamo, koje u ku\u0107ama obi\u010dno imaju i struju i vodu. Ovdje toga nema. Ovdje su ku\u0107e jako tro\u0161ne i izgledaju siroma\u0161no, premda stanovnici nisu siroma\u0161ni. No oni \u017eive skromno.<\/p>\n
NITKO NI\u0160TA NE KRADE<\/b><\/p>\n
Kakvi su jo\u0161 ljudi?<\/b><\/p>\n
Kinezi su prili\u010dno poslu\u0161an narod. Kina komunisti\u010dka zemlja, premda se to ne vidi na prvi pogled. Na ulicama imaju mnogo policajaca i svugdje su postavljene kamere. No Kinezi su topli ljudi, za razliku od Rusa koji su izrazito hladni i ravnodu\u0161ni. Bilo je slu\u010dajeva da netko ne\u0161to zaboravi u nekom kafi\u0107u pa bi Kinezi tr\u010dali za njim i vra\u0107ali mu stvari. Nitko ni\u0161ta ne krade i jako su po\u0161teni. Primjerice, na glavnoj ulici izlo\u017eeni su proizvodi sli\u010dni rahatlokumu – ali s jako malo \u0161e\u0107era \u2013 kojim su Kinezi zalu\u0111eni, ali nitko ni\u0161ta ne krade.<\/p>\n
Mo\u017eete li razlikovati Kineze od Japanaca?<\/b><\/p>\n
Sada, kad sam bio u Kini, definitivno razlikujem Japance i Kineze. Ina\u010de, posjetili smo sve velike turisti\u010dke atrakcije i nigdje se u masi ljudi nismo osje\u0107ali izop\u0107eno ili posebno, a gdje god se okrene\u0161, vidi\u0161 pripadnike druge rase. Turisti ondje, za razliku od nas, nisu opsjednuti fotografiranjem. Ali, \u0161to je rijetka neobi\u010dnost, suncobrane ondje nose na glavi kao \u0161e\u0161ire.<\/p>\n
Je li vas umorio Kineski zid?<\/b><\/p>\n
Kineski zid je jako strm i jako smo bili umorni poslije obilaska. Kina me se definitivno najvi\u0161e dojmila od svih zemalja koje sam obi\u0161ao. Ne\u0107u skoro i\u0107i na ovakvo putovanje; bilo je skupo, no svaki se nov\u010di\u0107 isplati.<\/p>\n
Razgovarala: Marija Prekodravac, 8.d<\/b><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
28. listopada 2013. Na\u0161 hotel bio je prekrasan, ali u cijeloj sobi nije se nalazio niti jedan ormar za staviti stvari. Nigdje u sredi\u0161tu Pekinga nemaju zahoda – ni u jednom restoranu ili kafi\u0107u! Zahode imaju nasred glavnog trga. U ku\u0107ama nemaju kanalizaciju pa svi rabe javne zahode. Oni su iznimno \u010disti, sigurni i moderni. […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":224,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[2],"class_list":["post-21","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-izleti-svjetovi","tag-putovanja"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":8}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=21"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/21\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/224"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=21"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=21"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=21"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}