Objavljeno:\u00a0 20. 1. 2015.<\/p>\n
Djeca u svijetu povr\u0161nosti i nasilja ONI NE VJERUJU<\/b><\/p>\n
Zastra\u0161uju\u0107e je koliko neka djeca mogu sakriti problema, iza samo jednog osmijeha, i koliko se pojedinci ustvari boje svega. Zastra\u0161uju\u0107e je to kada znate da netko za sebe misli da nije vrijedan \u017eivljenja, i zastra\u0161uju\u0107e je to \u0161to netko uop\u0107e ne vjeruje da postoje pravi prijatelji. Ne vjeruje da uop\u0107e postoji takva osoba koja bi mogla biti uz njih, koja bi im mogla pomagati, izlaziti s njima van, smijati se s njima, plakati s njima…<\/b><\/p>\n
Dana\u0161nje generacije mladih? Tema je to o kojoj bismo mogli govoriti u nedogled. Ima tu mnogo problema, sva\u010dega \u0161to ni djeci ni odraslima nije jasno. Ipak, najve\u0107i problem je, \u010dini mi se, maltretiranje i nasilje nad drugom djecom. Mnogo se toga poduzima u takvim situacijama, ali kao da se – \u0161to se odrasli vi\u0161e trude – stanje sve vi\u0161e pogor\u0161ava.<\/p>\n
Na dru\u0161tvenim mre\u017eama \u010desto se mogu pro\u010ditati izjave tinejd\u017eera \u010dak i da \u0107e se ubiti. Mnogi su u te\u0161koj depresiji. Njima je sve crno, odustali su od svih ljudi na cijelome svijetu, misle\u0107i da ih nitko ne mo\u017ee razumjeti. Ne dopu\u0161taju drugima da dopru do njih, da razgovaraju s njima. Postavljaju slike kojima jasno pokazuju kako misle da nisu vrijedni biti na ovome svijetu, i kako ih ostali ne \u017eele. Nekima po dru\u0161tvenim mre\u017eama pojedinci pi\u0161u da nisu vrijedni \u017eivota. Mo\u017eete govoriti da time uni\u0161tavaju ne\u010diji \u017eivot, ali njima to ni\u0161ta ne zna\u010di.<\/p>\n
\u00a0<\/b><\/p>\n
SVE \u017dELE BITI POPULARNI<\/b><\/p>\n
A kada se nekome takva poruka napi\u0161e bezbroj puta, po\u010dinje se tako i osje\u0107ati, a mu\u010denje ne prestaje. Postaje sve te\u017ee i te\u017ee. Veliki broj zlostavljanih utjehu pronalazi u samoozlje\u0111ivanju, odnosno u o\u017eiljcima na rukama. Mnoge se djevoj\u010dice (katkad i dje\u010daci) izgladnjuju jer im vr\u0161njaci govore da su \u201edebele\u201c. Ni\u0161ta im nije dovoljno dobro ni dovoljno lijepo, pa i sebe ne smatraju lijepima, gube samopouzdanje i strpljenje. \u010cini im se da \u017eivot koji \u017eive, u strahu, vjerojatno uop\u0107e nije vrijedan \u017eivljenja.<\/p>\n
Mi mladi nepromi\u0161ljeni smo, ne razmi\u0161ljamo o posljedicama, besmisleno povrje\u0111ujemo ljude oko sebe, \u010desto razo\u010daramo i usprkos upozorenjima. Primjerice, kada u razred do\u0111u novi u\u010denici, ve\u0107ina njih je srame\u017eljiva, povu\u010dena… Ve\u0107ina njih pla\u0161i se neprihva\u0107anja i vrije\u0111anja, a upravo to \u010desto im se doga\u0111a. Osobito ako je netko malo druga\u010diji nego drugi, ako odijeva tamnije boje, ima druga\u010diju frizuru i sl. odmah je \u201e\u010dudak\u201c, odmah ne valja.<\/p>\n
Svi u dana\u0161njoj generaciji \u017eele i vole biti popularni, \u017eele brzo odrasti. Danas vrijedi\u0161 onoliko koliko lajkova<\/i> ima\u0161 na slici, koliko de\u010dki ili cura tr\u010di za tobom. Ljude ve\u0107inom procjenjujemo na temelju vanj\u0161tine. \u010cim netko nema \u201etonu\u201c \u0161minke na sebi i ne izgleda kao princeza\/princ (makar bila lijepa\/bio lijep), \u010dim nema skupe stvari, nije dovoljno dobar. U strahu od ruganja ve\u0107ina djece svoje mi\u0161ljenje o raznim stvarima zadr\u017ei u sebi. A \u010dak i djeca koja se rugaju zauzimaju se za ne\u010dije tu\u0111e mi\u0161ljenje kako oni ne\u00a0 bi postali predmet ismijavanja.<\/p>\n
\u00a0<\/b><\/p>\n
\u201e\u010cUDACI\u201c SU OPASNI<\/b><\/p>\n
Za \u201e\u010dudnu\u201c djecu odmah se pretpostavlja da ne vjeruju u Boga, kao ve\u0107ina, da po\u0161tuju \u201eraznorazne gluposti\u201c, da \u201enisu vrijedni biti ovdje\u201c, nepromi\u0161ljeno (vjerojatno u polu\u0161ali) o njima se govori \u010dak i da bacaju kletve na druge i sl. A takva djeca vrlo \u010desto su najosje\u0107ajnija djeca u razredu, koja mogu razumjeti tu\u0111e probleme, mogu dati odli\u010dne savjete, mo\u017ee se s njima ugodno porazgovarati, i stvarno mogu pomo\u0107i.<\/p>\n
Ljudima se uop\u0107e vi\u0161e ne zapa\u017ea kvalitetna osobnost, koliko im je stalo do ostalih, koliko se brinu o drugima, koliko im je va\u017ena tu\u0111a sre\u0107a. Imati vlastito mi\u0161ljenje, i ne ga mijenjati samo zbog osoba koje \u0107e ti se rugati, nepo\u017eeljno je. Treba imati \u201epetlje\u201c i psihi\u010dke snage u dana\u0161njoj generaciji izre\u0107i svoje mi\u0161ljenje koje nije sli\u010dno ve\u0107inskom. Za utjehu takvim osobama mo\u017ee biti da su u pro\u0161lim vremenima upravo takvi \u201e\u010dudaci\u201c i izgradili ono ponajbolje u svijetu. Uspjeli su to jer su vjerovali u ono \u0161to govore, zauzimali se i izborili za to.<\/p>\n
I to je, na\u017ealost, dana\u0161nji svijet mladih. Mnoga djeca od 13 godina depresivnija su od starijih; toliko mrze svijet, toliko im je sve crno. Kada roditelji i rodbina govore o pro\u0161lim vremenima, gledamo ih i ne vjerujemo. Oni s 13 godina nisu znali \u0161to je depresija, a ne da su ju pro\u017eivljavali. S 13 godina rijetko su \u010duli za samoubojstvo, a ne da su se htjeli ubiti. O\u010digledno, s na\u0161om generacijom ne\u0161to zaista ne valja…<\/p>\n
\u00a0<\/b><\/p>\n
NESNALA\u017dENJE RODITELJA<\/b><\/p>\n
Na na\u0161e pona\u0161anje i odnos prema svijetu i ljudima veliki utjecaj imaju mediji, jer ih \u010desto ne upotrebljavamo na pravi na\u010din i u korisne svrhe. A vjerojatno najsna\u017eniji utjecaj imaju dru\u0161tvene mre\u017ee koje omogu\u0107uju anonimnost i neodgovornost pojedinca koji pokrene neko zlostavljanje. Zlostavljanje koje \u0107e, ako se dogodilo u djetinjstvu, vrlo vjerojatno ostaviti posljedice na osje\u0107aje, stavove i razmi\u0161ljanja tijekom ne\u010dijega cijelog \u017eivota.<\/p>\n
Odrasli su odgovorni za nas i ve\u0107inom se trude da to razumiju i promijene, ali malo to poma\u017ee. Ono \u0161to roditelji ka\u017eu, \u010desto se ne po\u0161tuje. Naprotiv, mi djeca po\u010deli smo utjecati na odrasle. Velika ve\u0107ina djece roditeljske rije\u010di smatra praznima i ni\u0161ta im ne zna\u010de. I roditelji vi\u0161e ne znaju \u0161to raditi. Mnogi po\u010dinju okrivljavati sebe, postaju depresivni, valjda misle\u0107i da je, kako se ka\u017ee, dijete odraz roditelja. Nekad je to vjerojatno bilo tako. Ali danas, definitivno – ne.<\/p>\n
Trenuta\u010dno se \u010dini da ne postoji na\u010din da sve to prestane, jer to ve\u0107 poprili\u010dno dugo traje, pro\u0161irilo se, ukorijenilo, pre\u0161lo u naviku…. A svi smo od svega tog silnog vrije\u0111anja nas\u00a0 i onih oko nas \u017eeljni biti voljeni, imati nekoga pokraj sebe… Mo\u017eda ba\u0161 zbog toga mnoge djevoj\u010dice i dje\u010daci ve\u0107 s 13 godina ne mogu na prste jedne ruke izbrojati sve svoje de\u010dke\/cure. Ili s 15 godina ve\u0107 idu po no\u0107nim kubovima i slu\u0161aju narodnjake. No, za ovo posljednje ipak su mnogo vi\u0161e (ne)odgovorni djetetovi roditelji.<\/p>\n
TO JE ZASTRA\u0160UJU\u0106E<\/b><\/p>\n
Na mladima budu\u0107nost ostaje. No, kakva nas budu\u0107nost o\u010dekuje? Svi \u0107e svakoga vrije\u0111ati, omalova\u017eavati?… Ili \u0107emo shvatiti da svi trebamo zajedno u\u010diti, odrastati, igrati se, ostvarivati zamisli i snove? Da se ne trebamo\u00a0 \u017euriti, jer sve do\u0111e s vremenom. A djetinjstvo je jedno; za\u0161to to upropastiti, sebi ili bilo kome? Kada jednom prije\u0111e\u0161 granicu, odrastao si do kraja \u017eivota. Ali dijete si samo jednom.<\/p>\n
Upitno je misle li odrasli kako \u0107e izgledati budu\u0107nost koja ovisi o nama, djeci, koji ve\u0107 i sami sebe uni\u0161tavamo. \u0160to \u0107emo tek od budu\u0107nosti u\u010diniti? O tome se stvarno mora po\u010deti mnogo ozbiljnije razmi\u0161ljati ako ne \u017eelimo iste probleme prenijeti i na idu\u0107e nara\u0161taje.<\/p>\n
Dana\u0161nje mlade generacije skrenule su sa svoga prirodnog puta. Gotovo svi se ne\u0161to pretvaraju, nose maske. A ono \u0161to je iza tih maski nekada zna biti jako zastra\u0161uju\u0107e. \u010cak i u djece koja ne izgledaju kao da imaju probleme, ili koja su i sami zlostavlja\u010di. Zastra\u0161uju\u0107e je koliko neka djeca mogu sakriti problema, iza samo jednog osmijeha, i koliko se pojedinci ustvari boje svega. Zastra\u0161uju\u0107e je to kada znate da netko za sebe misli da nije vrijedan \u017eivljenja, i zastra\u0161uju\u0107e je to \u0161to netko uop\u0107e ne vjeruje da postoje pravi prijatelji. Ne vjeruje da uop\u0107e postoji takva osoba koja bi mogla biti uz njih, koja bi im mogla pomagati, izlaziti s njima van, smijati se s njima, plakati s njima…<\/p>\n
Oni u to ne vjeruju. A \u017eivot je jedan.<\/p>\n
Napisala: Leonarda Babac, 7.a<\/strong><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Objavljeno:\u00a0 20. 1. 2015. Djeca u svijetu povr\u0161nosti i nasilja ONI NE VJERUJU Zastra\u0161uju\u0107e je koliko neka djeca mogu sakriti problema, iza samo jednog osmijeha, i koliko se pojedinci ustvari boje svega. Zastra\u0161uju\u0107e je to kada znate da netko za sebe misli da nije vrijedan \u017eivljenja, i zastra\u0161uju\u0107e je to \u0161to netko uop\u0107e ne vjeruje […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":559,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[41],"tags":[40],"class_list":["post-558","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-odrastanje-3","tag-odrastanje-2"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":8}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/558","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=558"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/558\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/559"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=558"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=558"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=558"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}