Objavljeno:\u00a0 12. 1. 2015.<\/p>\n
Svijet pun nasilja, a sa sve manje ljubavi, razgovora, pjesme, plesa\u2026 Ako se ovako nastavi, kakav \u0107e svijet uskoro biti? Mo\u017eemo utjecati i promijeniti to, no mi radije idemo u propast nego priznajemo pogre\u0161ku. Da se stvarno potrudimo, mogli bismo se uvelike promijeniti i postati bolji ljudi i kvalitetnije osobe. Ovaj svijet ne mora biti pun nesuglasica (i, u krajnjoj mjeri, ratova) kakav zapravo sada jest. <\/b><\/p>\n
Kakve su danas generacije mladih? Za\u0161to vi\u0161e nema igre na ulici, istinskoga zajedni\u0161tva i podupiranja? Ozbiljne ljubavi vi\u0161e nikoga ne zanimaju, kao da su neka pro\u0161la pojava. Mnogi pojedinci jo\u0161 uvijek ne znaju ni\u0161ta o drugima jer se nisu potrudili da ih upoznaju. Uglavnom se upoznajemo putem Facebooka, no tamo se i sva\u0111amo i vrije\u0111amo. Naravno, u tehnologiji i internetu postoji ne\u0161to dobro, no tehnologija nas je previ\u0161e zaokupila. Svakome je, pod pritiskom vr\u0161njaka, stalo da ima najnoviji mobitel ili laptop.<\/p>\n
Svi se \u017eelimo osje\u0107ati prihva\u0107enima u dru\u0161tvu i \u010dini nam se da je to najlak\u0161i na\u010din, iako postoje i mnogi drugi na\u010dini da to postignemo. Oni koji se rugaju drugima jer nemaju najskuplje mogu\u0107e mobitele zapravo tako \u017eele izre\u0107i, imati i posti\u0107i ono \u0161to sami \u017eele, a ne mogu imati. To je neka vrsta samoobrane. Ne \u017eele da drugi vide njihove slabosti i zato se prave jaki.<\/p>\n
BIJEG OD \u0160KOLE<\/strong><\/p>\n Dana\u0161nja tehnologija jako utje\u010de na moje vr\u0161njake u cijelome svijetu. Profesori i roditelji donekle su odgovorni za to \u0161to su to primijetili, a nisu reagirali. Uvijek su nam gledali kroz prste i popu\u0161tali. Kada nas sada pogledaju, ne mogu povjerovati u ono \u0161to vide. Mi jesmo \u201egrozni\u201c, ali to je, moraju priznati, njihova krivica. Ima djece koja su se spremna promijeniti, ali to nisu u mogu\u0107nosti zbog onih koji su zadovoljni sada\u0161njim stanjem.<\/p>\n Djeca u \u0161koli sve manje u\u010de i sve se manje trude za svoj uspjeh. Umjesto da slu\u0161aju i rade na satu, oni su \u010desto skrive\u0107ki na mobitelima i potpuno se isklju\u010de iz stvarnoga svijeta. Profesori sada poku\u0161avaju popraviti stanje, no ni oni ne vjeruju u sebe i kao da ne vjeruju da je to mogu\u0107e. Zapravo su, \u010dini mi se, davno digli ruke od nas, a mi postajemo \u201enemogu\u0107i\u201c i potpuno zaokupljeni tehnologijom i dru\u0161tvenim mre\u017eama da ne vidimo stvarni svijet. Lo\u0161ije su nam ocjene, a jo\u0161 lo\u0161ija disciplina. Posljednjih godina nikad nismo oti\u0161li negdje da smo bili slo\u017eni i svi skupa se dru\u017eili bez mobitela ili tableta.<\/p>\n I RODITELJI SU NEMO\u0106NI<\/strong><\/p>\n Danas vr\u0161njaci imaju ve\u0107i utjecaj na djecu od njihovih roditelja. Djeca sebi previ\u0161e dopu\u0161taju, ne po\u0161tuju starije, u \u010demu ih poti\u010du dru\u0161tvene mre\u017ee i pona\u0161anje osoba iz njihovoga okru\u017eja. Vi\u0161e se ne dru\u017ee me\u0111usobno, ve\u0107 su zatvoreni u ku\u0107i i tipkaju po mobitelima ili ra\u010dunalima. Roditelji kao da to naj\u010de\u0161\u0107e ne do\u017eivljavaju kao problem i ne postavljaju granice. Znanstveno je dokazano da nakon \u0161to smo neko vrijeme redovito na dru\u0161tvenim mre\u017eama vi\u0161e ne znamo razgovarati s ljudima u\u017eivo i zatvaramo se u sebe.<\/p>\n Roditelji koji dopu\u0161taju neumjerenost u mobitelima i dru\u0161tvenim mre\u017eama kasnije se pitaju za\u0161to su im djeca asocijalna i agresivna. Takva djeca vi\u0161e nemaju stvarnu komunikaciju, ve\u0107 su toliko zaokupljena internetom da im je vi\u0161e stalo \u0161to misle njihovi virtualni \u201eprijatelji\u201c nego oni koje zapravo vide i s kojima mogu u\u017eivo razgovarati. Ne razgovaraju sa stvarnim ljudima, koji su tu, a na roditelje vi\u010du i neprimjereno se pona\u0161aju. Prije nekih 20 godina, ka\u017eu stariji, djeca su jo\u0161 po\u0161tovala roditelje. Sada su djeca dobila mnoga prava koja zlouporabljuju protiv roditelja, a roditelji su bespomo\u0107ni. Internet je svemu tome umnogome pripomogao.<\/p>\n Sve se vi\u0161e \u010dini da bi pristup internetu trebalo jako ograni\u010diti, jer je donio vi\u0161e \u0161tete nego koristi. Za nekoliko godina, kako smo krenuli, vi\u0161e se ni\u0161te ne\u0107e slaviti, ljudi \u0107e komunicirati samo posredstvom dru\u0161tvenih mre\u017ea i mobitela, jer vi\u0161e ne\u0107emo znati druga\u010dije.<\/p>\n VR\u0160NJA\u010cKI PRITISCI I NASILJE<\/strong><\/p>\n Mnogo toga po\u010dinje od pritiska vr\u0161njaka, kojega danas ima u opasnim razmjerima. Djeca se trude uklopiti u novi dru\u0161tveni poredak, jer ako se ne uklope, bit \u0107e maltretirani i ismijavani. Ne prolaze dobro ni oni koji imaju odli\u010dne ocjene, a ni oni koji imaju lo\u0161e ocjene. Ismijavaju se i oni koji nemaju roditelje ili su u lo\u0161em financijskom stanju.<\/p>\n Ima mnogo primjera nasilja nad u\u010denicima koji su tek do\u0161li u novu \u0161kolu i u novi razred. Oni se posebno moraju prilagoditi novim ljudima. U\u010denici koji su ih do\u010dekali \u010desto su netolerantni i ne prihva\u0107aju novoga u\u010denika. Ako se ne uspiju prilagoditi, novi u\u010denici \u010desto se tako\u0111er po\u010dinju nasilno pona\u0161ati; to im je tehnika samoobrane. Ne \u017eele re\u0107i nikome za ono \u0161to ih mu\u010di jer se boje da \u0107e time pokazati slabost. A \u0161utjeti se ne smije, jer si pomo\u0107i mo\u017eemo jedino ako se borimo za ne\u0161to. Ako nas netko maltretira, ne trebamo to trpjeti ve\u0107 re\u0107i nekome i potra\u017eiti savjet odrasle osobe.<\/p>\n Treba imati na umu da se i nasilnici nasilno pona\u0161aju da prikriju svoje slabosti i nedostatke. I oni zapravo tra\u017ee pomo\u0107, ali to \u010dine na pogre\u0161an na\u010din. A pomo\u0107i im je \u010desto jako te\u0161ko jer odbijaju bilo kakvu pomo\u0107. Treba razgovarati s njima i ste\u0107i njihovo povjerenje pa nam mo\u017eda i ka\u017eu \u0161to ih mu\u010di.<\/p>\n BORIMO SE I MIJENJAJMO<\/strong><\/p>\n Svijet pun nasilja, a sa sve manje ljubavi, razgovora, pjesme, plesa\u2026 Ako se ovako nastavi, kakav \u0107e svijet uskoro biti? Mo\u017eemo utjecati i promijeniti to, no mi radije idemo u propast nego priznajemo pogre\u0161ku. Da se stvarno potrudimo, mogli bismo se uvelike promijeniti i postati bolji ljudi i kvalitetnije osobe. Ovaj svijet ne mora biti pun nesuglasica (i, u krajnjoj mjeri, ratova) kakav zapravo sada jest.<\/p>\n Da se ujedinimo kao male zajednice, i kao dr\u017eava, i kao svijet, postigli bismo mnogo toga jer bi svijet bio ljep\u0161i bez stalnih sukoba. Moramo vjerovati u dobro i da mo\u017eemo promijeniti sve \u0161to je lo\u0161e jer bez toga mi smo ni\u0161tavilo u prostranstvu svemira. Samo izgubljena kap vode u nabujaloj rijeci. Moramo to promijeniti i dokazati ono za \u0161to se svaki dan borimo. To je zajedni\u0161tvo, ljubav i po\u0161tivanje razli\u010ditosti. To mi svi mo\u017eemo; ako na\u0111emo samo malo nesebi\u010dnosti u sebi, mo\u017eemo promijeniti ovaj svijet.<\/p>\n Napisala: Tena Trcovi\u0107, 7.a<\/b><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Objavljeno:\u00a0 12. 1. 2015. Svijet pun nasilja, a sa sve manje ljubavi, razgovora, pjesme, plesa\u2026 Ako se ovako nastavi, kakav \u0107e svijet uskoro biti? Mo\u017eemo utjecati i promijeniti to, no mi radije idemo u propast nego priznajemo pogre\u0161ku. Da se stvarno potrudimo, mogli bismo se uvelike promijeniti i postati bolji ljudi i kvalitetnije osobe. Ovaj […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":575,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[41],"tags":[40],"class_list":["post-574","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-odrastanje-3","tag-odrastanje-2"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":8}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/574","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=574"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/574\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/575"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=574"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=574"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=574"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}