Objavljeno: 10. rujna 2013.<\/p>\n
Ovo ljeto nisam odbrojavala dane; u\u017eivala sam u Osijeku i dru\u017eila se s prijateljima. U\u017eivala sam biti ja<\/i> jer, znala sam, kada se vratim s putovanja, ne\u0107u biti ista osoba. S prijateljima iz svoje \u0161kole stranih jezika idem u London. Grad koji oboga\u0107uje ljude i daje im priliku da budu posebni i napokon prona\u0111u pravoga sebe.<\/p>\n
Dan po\u010detka putovanja bio je neobi\u010dno hladan, ali zubato sunce smijalo mi se, i poneki snje\u017enobijeli oblak bio je mrlja na kristalno plavom nebu. Imala sam vje\u010dnost za spremanje, ali ostavljaju\u0107i sve za zadnji dan, u \u017eurbi sam zaboravila spremiti najva\u017enije te u \u017eurbi i panici krenula i prema kolodvoru. Putovanje autobusom je dugo i naporno, ali u tom sam vidjela priliku za sklapanje novih prijateljstava. Savr\u0161en dan, savr\u0161eno odredi\u0161te i savr\u0161eno dru\u0161tvo.<\/p>\n
\u00a0<\/b><\/p>\n
POGRE\u0160AN SMIJER I EGZOTIKA<\/b><\/p>\n
Put je bio dug, ali uz prijatelje sve je lako. Smijeh i galama sve je \u0161to se moglo \u010duti. Miris \u010dipsa i cole dominirao je zrakom, kisika uop\u0107e nije bilo. Sre\u0107om, svi smo bili toliko sretni da to nismo ni primijetili. Tek ujutro, oko 5 sati, neki su uspjeli zaspati, no ja nisam bila te sre\u0107e. Odlu\u010dila sam slu\u0161ati pjesme i \u010ditati sabrana djela Conana Doyla. San je i mene pobijedio tek kada je svanulo.<\/p>\n
Probudili su me galama i miris sendvi\u010da s benzinske. Kada sam otvorila o\u010di, zaslijepilo me sunce. Crni taksiji i crveni autobusi na dva kata prolazili su pored nas, ali u pogre\u0161nomu smijeru. Je li ovo san? Nije; ovo je London.<\/p>\n
Smjestili smo se u londonske obitelji. \u201eNa\u0161a\u201c obitelj bila je mala – tro\u010dlana. Do na\u0161e sobe dopirao je miris egzoti\u010dne hrane i nargile. Naime, ova je obitelj podrijetlom iz Palestine. Odmah sam pomislila da nisu prva generacija koja \u017eivi u Londonu jer su pratili finale Wimbledona, povremeno uz povike i vriske iz dnevne sobe.<\/p>\n
NAJBOLJA KAVA NA SVIJETU<\/b><\/p>\n
No\u0107 je pro\u0161la prebrzo. Ujutro smo busom krenuli prema sredi\u0161tu Londona. Prolazili smo pored gomile biciklista i trk\u0161a. Ljudi su i izvana druk\u010diji, zrak je sla\u0111i, a trava zelenija. Parkovi na svakom uglu, ku\u0107e u nizovima sve iste i velike, \u0161etnja uz Temzu. Rijeku koja je \u201egledala” London kako raste i postaje ono \u0161to danas je – metropola. Sme\u0111a Temza te\u010de ispod Tower Bridgea. Izdaleka izgleda poput dvorca na vodi, a bljeskalice fotoaprata koje to bilje\u017ee izdaleka se vide.<\/p>\n
\u0160etnja preko mosta prema Tower of London pro\u0161la je u tren oka. Stali smo u Starbucks po frappucino. Okru\u017euje nas najbolja kava na svijetu, miris \u010dokolade i kave. Tower of London odi\u0161e povije\u0161\u0107u, toliko ljudi je tu izgubilo \u017eivot, na mjestu koje je neko vrijeme bilo i kraljevski zoolo\u0161ki. Vrane, koje su simbol Towera, veselo skaku\u0107u oko stranih turista. Bijele cigle, \u017eivahne \u017eivotinje, pogledi na London s visine – tu se ve\u0107 osje\u0107a kako je \u010dovjek poseban i \u0161to sve mo\u017ee napraviti. U sumrak smo se vratili ku\u0107i i odmah smo, puni do\u017eivljaja, zaspali.<\/p>\n
\u00a0<\/b><\/p>\n
RO\u0110ENDAN ZA PAM\u0106ENJE<\/b><\/p>\n
Drugi i tre\u0107i dan proveli smo razgledavaju\u0107i poznata odredi\u0161ta: Big Ben, Houses of Parlament, Westminster Abbey, St Paul ‘s Cathedral i Picadilly Circus. Kada posjetite ta mjesta, jednostavno ostanete bez rije\u010di. Veli\u010dina, izgled i povijest vezana za to odredi\u0161te o\u010daraju vas. Kada to gledate na slikama ili kada \u010ditate ili gledate film o tome, ma ni\u0161ta od toga vam ne mo\u017ee do\u010darati tu ljepotu. M’c Donalds, Pizza Hut, Subway, KFC postali su na\u0161i najbolji prijatelji. (Kada sam se vratila ku\u0107i, jela sam samo vo\u0107e i povr\u0107e, toliko sam se zasitila te brze hrane.) Jedino nas je no\u0107 i mrak spre\u010davao da se zabavljamo i stvaramo sje\u0107anja koja zasigurno nikada nitko od nas ne\u0107e zaboraviti.<\/p>\n
A kad je pro\u0161la jo\u0161 jedna no\u0107, bio je moj ro\u0111endan i ba\u0161 smo i\u0161li na Oxford Street. I bio je to najbolji ro\u0111endan ikad. Odmah za doru\u010dkom do\u010dekalo me iznena\u0111enje. Obitelj doma\u0107ina i prijatelji ispekli su mi muffine i stavili svje\u0107ice u njih te svi zajedno otpjevali “Happy Birthday”, uru\u010div\u0161i mi i napisanu \u010destitku. Htjela sam plakati; London zaista mijenja ljude.<\/p>\n
Na Oxford Streetu rijeke ljudi prolazile su pored nas. U d\u017eungli asfalta i trgovina, moja prijateljica i ja borile smo se za svaku majicu i hla\u010de na\u0161e veli\u010dine, jer kakve su gu\u017eve pred Bo\u017ei\u0107 i Novu godinu kod nas, kod njih je dva puta vi\u0161e, i to samo u jednoj trgovini. Kupile smo \u201etonu\u201c stvari, ru\u010dali “zdravo” u M’c Donaldsu i zaputile se u Diana’s Memorial Park gdje smo proveli ostatak dana na pikniku s prijateljima i \u201ekupali” se s djecom u Diana’s Memorial Fountane. Dan za pam\u0107enje se bli\u017eio kraju dok je autobus klizio cestom, opet na pogre\u0161noj stani ceste, i sunce se pribli\u017eavalo obzoru.<\/p>\n
MEDVJEDI\u0106 KAO UTJEHA<\/b><\/p>\n
Slijedio je moj najdra\u017ei dan. I\u0161li smo u Madam Tissues i u Baker Street. Makar smo do\u0161li rano ujutro, red za ulaz ve\u0107 je bio duga\u010dak. U\u0161li smo nakon sat vremena \u010dekanja. Ba\u0161 pored nas bio je restoran, tako da su na krumpiri\u0107i i riba stalno mirisali. Kada sam u\u0161la u Madam Tissues, upla\u0161ila sam se. Vo\u0161tane figure bile su u\u017easno realisti\u010dne i sve su izgledale poput ljudi. Svugdje je svirala glasna glazba, a redovi za slikanje s pojedinim figurama bile su neo\u010dekivano duge. \u201eUpoznala” sam sve, od Brada Pitta do Pape, pa \u010dak i Henrya VII. To je bilo nezaboravno iskustvo. Za kraj smo i\u0161li na poseban 4D Marvelov film u Madame Tissues kinu. Film je bio kratak, ali pun iznena\u0111enja i prskanja.<\/p>\n
Bila sam jedina koja je htjela posjetiti Baker Street, stoga sam ru\u010dala s prijateljima u Subwayu i zaputila se k Sherlocku u muzej. Na moju ogromnu \u017ealost red za muzej Sherlocka Holmesa bio je \u00a0skoro kao i onaj ispred i Madam Tissues. Nisam imala vremena za stajanje u redu, morali smo i\u0107i dalje, pa sam si kupila maloga medvjedi\u0107a obu\u010denoga u odje\u0107u Sherlocka; ironi\u010dno, zar ne?<\/p>\n
PONOVNO NA PRAVOJ STRANI CESTE<\/b><\/p>\n
Zaputili smo se u park u kojem je bio ni vi\u0161e ni manje nego ogromni labirint. Nas nekoliko hrabrih prihvatili smo izazov i u\u0161li u labirint. Nakon nekoliko sati tra\u017eenja, dovikivanja, znojenja (i plakanja) na\u0161li smo izlaz. Nikad nisam bila sretnija \u0161to sam vidjela na\u0161e nastavnice – voditeljice. Put busom prema na\u0161emu prebivali\u0161tu bio je nevjerojatno dug jer sam znala da se sutra ne\u0107u probuditi i spremati se za jo\u0161 jedno londonsku avanturu, nego za putovanje ku\u0107i.<\/p>\n
Nakon zadnjeg pogleda na sobu, ku\u0107u i obitelji jakih nogu i srca, s o\u010dima punih suza krenuli smo prema Osijeku. Uz pjesmu smo pri\u010dali \u201eratne” pri\u010de, jeli zadnje londonske grickalice i pili zadnje londonske sokove, jer znali smo da je vrijeme da se dru\u0161tvo razi\u0111e. Put je bio dug, ali – na\u017ealost – pro\u0161ao je prebrzo. Beskon\u0161koj cesti koju smo gledali kroz prozor dolazio je kraj, svi smo to osje\u0107ali. Sada smo se ponovno vozili na pravoj strani ceste.<\/p>\n
Ponovno smo stali na hrvatsko tlo. Bili smo sretni, ali svi smo plakali i grlili se jer ovo je kraj putovanja. Dru\u0161tvo se razilazi. Ono \u0161to je dosad bio \u017eivot, sada postaju sje\u0107anja. A ja sam, kao \u0161to sam ve\u0107 na po\u010detku rekla, nakon Londona postala snova osoba. Sretnija, vrednija, s vi\u0161e samopouzdanja i s gomilom nove robe, poklona i suvenira.<\/p>\n
Marija Prekodravac, 8.d<\/b><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Objavljeno: 10. rujna 2013. Ovo ljeto nisam odbrojavala dane; u\u017eivala sam u Osijeku i dru\u017eila se s prijateljima. U\u017eivala sam biti ja jer, znala sam, kada se vratim s putovanja, ne\u0107u biti ista osoba. S prijateljima iz svoje \u0161kole stranih jezika idem u London. Grad koji oboga\u0107uje ljude i daje im priliku da budu posebni […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":230,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[2],"class_list":["post-7","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-izleti-svjetovi","tag-putovanja"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":8}},"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=7"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/7\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/230"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=7"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=7"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2013-2018\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=7"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}