Kao specijalist op\u0107e psihijatrije s\nu\u017eim specijalizacijama iz dje\u010dje i adolescentne psihijatrije te forenzi\u010dke\npsihijatrije, prof. prim. dr. sc. Katarina Dodig-\u0106urkovi\u0107, dr. med., bavi se\nprije svega ambulantnim i bolni\u010dkim radom u Zavodu za dje\u010dju i adolescentnu\npsihijatriju KBC-a Osijek, ali i sudskim vje\u0161ta\u010denjem, predavanjem studentima, pisanjem\nznanstvenih radova. O problemima mladih i djece te pogre\u0161kama u odgoju redovito\npi\u0161e u svojoj kolumni u osje\u010dkom Glasu Slavonije. <\/p>\n\n\n\n
Koji su naj\u010de\u0161\u0107i problemi zbog kojih \u0161kolska djeca i mladi\nposje\u0107uju psihijatre?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Djeca koja\nkre\u0107u u \u0161kolu pa negdje do \u010detvrtog razreda osnovne \u0161kole naj\u010de\u0161\u0107e se javljaju\nzbog strahova, fobija, pote\u0161ko\u0107a s u\u010denjem, vr\u0161nja\u010dkog nasilja, potreba za\nprilagodbom \u0161kolskoga gradiva s obzirom na uo\u010dene intelektualne ili druge\npote\u0161ko\u0107e, hiperaktivnosti, depresivnih stanja \u2013 koja jo\u0161 nisu jako izra\u017eena pa\nse vrlo \u010desto uz pravilnu intervenciju mogu sprije\u010diti. Idu\u0107i prema\nadolescenciji, problemi su naj\u010de\u0161\u0107e ovisni\u010dka pona\u0161anja: alkohol, psihoaktivne\ntvari, pu\u0161enje, ovisnost o videoigricama, razli\u010dita agresivna pona\u0161anja,\nnekakve psihoti\u010dne dekompenzacije, samoozlje\u0111ivanje, poreme\u0107aj prehrane (anoreksija\nili bulimija), psihoti\u010dna stanja popra\u0107ena slu\u0161nim ili vidnim halucinacijama,\npona\u0161ajne smetnje \u2013 koje su \u010de\u0161\u0107e posljedica neke lo\u0161e obiteljske situacije, ali\nzahtijevaju rad s djetetom i s roditeljem. Tu su\njo\u0161 bipolarni poreme\u0107aji, mani\u010dna i depresivna stanja, poreme\u0107aji koji su\nposljedica prekida emocionalne veze, razvoda roditelja, traumatskog iskustva za\ndijete, naru\u0161ena dinamika obitelji, problemi u \u0161koli \u2013 sa \u0161kolovanjem, u odnosu\nna druge vr\u0161njake, razli\u010dita fobi\u010dna stanja. <\/p>\n\n\n\n KRIVO SMO OSNA\u017dILI NEKA PRAVA DJECE<\/strong><\/p>\n\n\n\n Koji su naj\u010de\u0161\u0107i uzroci tih problema?<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u017divimo u vrlo\nkaoti\u010dnim vremenima u kojima je dosta toga podre\u0111eno ubrzanom stilu \u017eivota u\nkojem \u017eive roditelji, ali i djeca. Dana\u0161nje generacije sve vi\u0161e \u017eive u\nvirtualnom, a ne u realnom svijetu, okupirani sadr\u017eajima koje nude dru\u0161tvene\nmre\u017ee: Facebook, Instagram, Twitter i razne druge platforme. Kojekakvi\ninfluenceri i youtuberi propagiraju \u010desto vrlo nerealna o\u010dekivanja i stavove te\nsna\u017eno utje\u010du na to da mlade generacije sve vi\u0161e te\u017ee za osje\u0107ajem savr\u0161ene\nsre\u0107e i kao da to \u017eele iskusiti sve do dvadesete godine, \u0161to je zapravo\nnemogu\u0107e. Uzrok je i sve ve\u0107a dostupnost informacija mladima preko tra\u017eilica \u2013\nmladi \u010desto ne znaju filtrirati informacije pa uzimaju ono \u0161to njima odgovara,\na ne ono \u0161to im je potrebno. <\/p>\n\n\n\n Uzrok je i lo\u0161a\nobiteljska situacija, rizi\u010dno pona\u0161anje u obitelji, slaba komunikacija me\u0111u\nroditeljima, obitelji u kojima je do\u0161lo do prekida odnosa izme\u0111u roditelja, obitelji\nu kojima djeca trpe nekakav oblik nasilja ili zanemarivanja. Jedan od uzroka je\notu\u0111enje u dru\u0161tvu, dru\u0161tvo u kojem se agresija tolerira nau\u0161trb ranije u\u010denih\ndobrih vrednota. Tu su i razli\u010diti imperativi na mlade, pogotovo imperativi\nsavr\u0161enstva \u2013 od fizi\u010dkog izgleda do u\u010denja, kao i druge situacije koje\nstvaraju pritisak na mlade i mladi zatim lako i \u201epuknu\u201c. Pandemija je tako\u0111er u\u010dinila\nsvoje \u2013 izostanak dru\u017eenja, spontanosti, pravog oblika \u0161kolovanja u kojem bi\ndjeca trebala i\u0107i u \u0161kolu i brusiti svoje socijalne vje\u0161tine sa sebi sli\u010dnima,\nsve je to dosta unazadilo djecu ovih posljednjih godina. <\/p>\n\n\n\n Problem\nnam je i stalno isticanje permisivnog stila odgoja, kojim smo na krivi na\u010din osna\u017eili\nneka prava djece a nismo istaknuli i obaveze, tako da danas brojna djeca imaju\nvi\u0161ak slobodnog vremena za koje ne znaju kako ga na dobar na\u010din iskoristiti pa\n\u010desto zbog osje\u0107aja praznine i dosade pose\u017eu za razli\u010ditim tvarima da ubla\u017ee\ntaj osje\u0107aj dosade. To su \u010desto sintetske droge, alkohol, cyber-bullying,\ncyber-sex, platforme koje promoviraju vrlo rizi\u010dna pona\u0161anja kao normalna i\ndru\u0161tveno prihvatljiva. <\/p>\n\n\n\n Koliko\nse uspje\u0161no i koliko dugo lije\u010de Va\u0161i pacijenti? <\/strong><\/p>\n\n\n\n To ovisi o dobi djeteta, o klini\u010dkoj slici, koliko je rano\nproblem prepoznat, ima li dijete dobru socijalnu mre\u017eu, kao i mre\u017eu podr\u0161ke\nobitelji i \u0161kole, uz ozbiljnost samog poreme\u0107aja. <\/strong>Neki moji pacijenti i godinama dolaze na psihoterapijski suport<\/em> radi rada na sebi i odr\u017eavanja\nurednog mentalnog stanja, ali imam i pacijente koji nakon jednog ili dva\ntretmana u biti budu sasvim dobro uz preporuku kako mogu dalje. <\/strong>Uglavnom, \u0161to se ranije intervenira, smanjuje se i duljina lije\u010denja.<\/strong><\/p>\n\n\n\n NAJVA\u017dNIJA JE ULOGA RODITELJA<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kako roditeljski odgoj i \u0161kola utje\u010de na dje\u010dje\nprobleme? <\/strong><\/p>\n\n\n\n Danas je te\u0161ko\ndefinirati \u0161to je anga\u017eman roditelja i anga\u017eman \u0161kole. \u010cini mi se da i jedni i\ndrugi di\u017eu ruke od odgojnog pristupa djeci. Roditelji su slu\u0111eni brojnim\npreporukama kako odgajati dijete \u2013 s jedne strane imamo prebri\u017ene roditelje, a\ns druge roditelje koji uop\u0107e ne brinu o svojoj djeci i kontinuirano zanemaruju\nosnovne potrebe djece, kao \u0161to su \u0161kola, prehrana, odijevanje, poticaj, emocija\ni sl. I \u0161kola se ogra\u0111uje od svoje uloge da bi ona jednim dijelom trebala\nparticipirati kao odgojna, a ne samo obrazovna ustanova. Tako se svi vrtimo u\nza\u010daranom krugu u kojem ne znamo tko odgaja djecu i, na\u017ealost, \u010dini se da vrlo\n\u010desto ovu ulogu preuzima virtualni svijet, dru\u0161tvene mre\u017ee itd., koji svojim\nporukama oblikuju promi\u0161ljanja i stavove na\u0161e djece. Naravno da je najva\u017enija\nuloga roditelja i naravno da je ogromna uloga \u0161kole zato \u0161to djeca veliki dio\nsvoga vremena provode upravo u \u0161kolama. Me\u0111utim, mi smo nekako uspjeli totalno\nizgubiti ulogu zdravih autoriteta pa smo odgojili i odgajamo djecu koja ne\nznaju koje su granice i zdrava pravila te kako po\u0161tivati zdrave autoritete.<\/p>\n\n\n\n Kako odnos roditelja i djeteta utje\u010de na odnos djeteta\ns ostalim ljudima?<\/strong><\/p>\n\n\n\n To je\nnajva\u017enija spona i to ja najva\u017eniji odnos \u2013 odnos roditelja s djetetom i\ndjeteta s roditeljem. Sva bitna i najva\u017enija iskustva u\u010dimo u relacijama s\nna\u0161im roditeljima. Pitanje je jesu li ta iskustva dobra ili pozitivna, ali\nroditelj je taj koji dijete usmjerava kroz \u017eivot i daje mu osnovne, prve\nnaputke. Obi\u010dno se roditeljstvo poistovje\u0107uje i s materijalnim, me\u0111utim, nakon vi\u0161e\nod dvadeset godina otkako radim ovaj posao, \u010dini mi se da vrlo \u010desto\nzaboravljamo utjecaj emotivnog dijela. <\/p>\n\n\n\n Roditelj\nkoji je topao prema svom djetetu, koji prepoznaje emocionalne potrebe svog\ndjeteta, koji se postavi da razumije a ne samo kritizira i osu\u0111uje, koji je\nprisutan u \u017eivotu svog djeteta i djetetu daje osje\u0107aj sigurnosti \u2013 jest\nadekvatan roditelj, za razliku od roditelja koji samo kritizira, umanjuje\ndjetetove potrebe ili ih negira, obeshrabuje svoje dijete ili ga ne poti\u010de, ne\ndaje mu potreban osje\u0107aj sigurnosti, pona\u0161a se prema djetetu hladno i kao prema\npredmetu, a ne kao prema ljudskom bi\u0107u. <\/p>\n\n\n\n To su sve iskustva koja danas-sutra, u djetetu koje se osje\u0107a nesigurno, \u010desto stvaraju osje\u0107aj kao da je svijet nesigurno mjesto, da su svi ljudi lo\u0161i, te ono vrlo \u010desto nije ni samo u stanju stvarati neke dobre, poticajne i kvalitetne odnose \u2013 ne samo s vr\u0161njacima, nego kasnije i u odnosu s budu\u0107im partnerima, na poslu, u dru\u0161tvenoj ili radnoj okolini. Dakle, najsna\u017eniji, ali vrlo \u010desto i najrizi\u010dniji odnos, upravo je odnos roditelj-dijete.<\/p>\n\n\n\n DJECI DATI PRAVO DA ZAPRAVO BUDU DJECA <\/strong><\/p>\n\n\n\n Kakvim smatrate dana\u0161nji odgoj i dana\u0161nje \u0161kolovanje,\nnpr. u usporedbi s Va\u0161im?<\/strong><\/p>\n\n\n\n \u010cesto se svi\nuspore\u0111ujemo \u2013 prije i poslije \u2013 \u0161to je vrlo nezahvalno jer stil \u017eivota i sve ostalo\nse mijenja, i ono \u0161to je bilo dobro prije sto godina, ne zna\u010di da je dobro i\nsada. Me\u0111utim, i ovo \u0161to je sada nije dobro jer mi smo totalno izludjeli na\u0161u\ndjecu i \u010dini mi se da i dalje radimo na tome, da \u0107emo sustavno izgubiti nekoliko\ngeneracija dok se ne otrijeznimo i kona\u010dno shvatimo da jedino u \u0161to trebamo\nulagati jesu na\u0161a djeca. Mi smo se negdje jako po\u010deli mije\u0161ati u stilove\nodgoja, dakle mije\u0161ati se i oduzimati roditeljima pravo da odgajaju svoju\ndjecu, da usmjeravaju svoju djecu. <\/p>\n\n\n\n Stalno\nisti\u010demo dje\u010dja prava, ali pri tome ne ukazujemo \u0161to zna\u010di pravo<\/em>. Nije pravo ne i\u0107i u \u0161kolu, nije pravo terorizirati\nroditelje, nije pravo odlaziti van do tri ili \u010detiri ujutro i da onda\nodgovornost za tebe preuzima tvoj roditelj, nije pravo krasti roditeljski\nnovac, nije pravo biti vani kad ti roditelj ka\u017ee da ne mo\u017ee\u0161 biti. Prava djece\nsu siguran dom, dobri roditelji koji \u0107e osigurati dobro i neometano\ndjetinjstvo, roditelji koji \u0107e iskazivati osje\u0107aje, kvalitetne \u0161kole u kojima\nmo\u017ee u\u010diti i imati dostupne dobre i kvalitetne stvari koje imaju i druga djeca\nizvan Hrvatske, dobra i kvalitetna zdravstvena za\u0161tita, sigurno okru\u017eenje u\nkojem ne\u0107e biti izlo\u017een vr\u0161nja\u010dkom nasilju, porugama druge djece. <\/p>\n\n\n\n No mi smo\ntoliko sludili djecu, i roditelje, u kona\u010dnici i u\u010ditelje, da smo se totalno\npogubili na tom putu i, iskreno govore\u0107i, nisam sigurna koliko \u0107emo se uspjeti\nvratiti. <\/p>\n\n\n\n \u0160kola je djeci veliko optere\u0107enje\u2026<\/strong><\/p>\n\n\n\n Tendenciozno se\nprikazuje imperativ savr\u0161enstva i hiperprodukcija odli\u010dnih ocjena, iza kojih\n\u010desto ne stoji adekvatno znanje, ali radi u\u017easan pritisak na djecu. \u0160kolovanje\nnije sprint, \u0161kolovanje je maraton \u2013 u\u010di se kroz cijeli \u017eivot. Ako ih nau\u010dimo\nda je to sprint, neki kolabiraju prije zavr\u0161etka puta, odnosno \u201epopucaju\u201c. To\nje u\u017easan pritisak i na dijete i na roditelja jer vi na taj na\u010din direktno i\nindirektno utje\u010dete na ne\u010diju budu\u0107nost. Vratila bih u\u010diteljima i profesorima\nve\u0107u mogu\u0107nost da s djecom rade i razgovaraju; mislim da su veliki proma\u0161aj\ne-dnevnici u kojima se samo pi\u0161u zabilje\u0161ke. Bilo bi puno pametnije baviti se djecom.\nPogotovo je va\u017ena uloga stru\u010dnih slu\u017ebi, koje bi svaka \u0161kola trebala imati\nkompletirane, koje bi bile podr\u0161ka djeci. Pedagog i psiholog su osobe koje mogu\nu odre\u0111enim trenucima, u kriznim situacijama pomo\u0107i djetetu jer nekada je lak\u0161e\nda je to druga osoba, a ne roditelj. Isto tako, djeca su previ\u0161e optere\u0107ena\nmasom nepotrebnog gradiva i masom nepotrebnih projekata, silnih stvari koje\nni\u010demu ne slu\u017ee. <\/p>\n\n\n\n Bilo\nbi puno bolje da ih se vi\u0161e u\u010di socijalizaciji, pona\u0161anju, opho\u0111enju jednih\nprema drugima, igri (\u010dini mi se da se nitko vi\u0161e ne zna igrati, da se vi\u0161e\nposve\u0107uje njihovoj fizi\u010dkoj aktivnosti), a manje da bulje u dru\u0161tvene mre\u017ee i u\nonline-platforme. Trebamo djeci dati pravo da zapravo budu djeca, a ne da budu\nmali roboti koji jo\u0161 u vrti\u0107koj dobi moraju biti nau\u010deni \u010ditati i pisati, znati\nsve gradivo, ne bi li bili prepoznati u prvom razredu. To nije smisao\n\u0161kolovanja. Treba vratiti ono da je, od kolijevke pa do groba, \u0161kolovanje\nnajljep\u0161e doba.<\/p>\n\n\n\n DRU\u017dENJE S VR\u0160NJACIMA NAJLJEP\u0160I JE DIO ODRASTANJA<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kako roditelji prihva\u0107aju \u0161kolu i kako to utje\u010de na\ndijete? <\/strong><\/p>\n\n\n\n Neki vrlo\nodgovorno shva\u0107aju svoju ulogu, ali tu su i oni roditelji koji to previ\u0161e ozbiljno\nshva\u0107aju pa ve\u0107 od malih dana, iz straha da dijete ne upi\u0161e odre\u0111enu \u017eeljenu\n\u0161kolu, vr\u0161e jako velik pritisak na dijete. Opterete ga brojnim aktivnostima,\nslobodnim aktivnostima, brojnim nastavnim jedinicama, stalno inzistiraju na 5.0\nprosjeku, vrlo te\u0161ko podnose kad dijete dobije manju ocjenu od 5 (a i dijete se\nte\u0161ko nosi sa svime onime \u0161to nije 5.0). S druge strane, ima roditelja koji se\nuop\u0107e ne bave svojom djecom, koji o\u010dekuju da \u0161kola rije\u0161i sve te probleme,\nroditelja koji nama znaju do\u0107i i re\u0107i: \u201eEvo vam ga, vi ga popravite ili ga\nrije\u0161ite, ja vi\u0161e s njim ne mogu.\u201c To je nedopustivo! Jer roditelj ste cijeli\n\u017eivot i ne mo\u017eete di\u0107i ruke od svog djeteta. \u010cini mi se da ima najmanje onih\nroditelja koji \u0161kolovanje shva\u0107aju zdravo. Nisu krivi roditelji, nego je kriv,\nop\u0107enito, postavljeni sustav, gdje se jedino priznaje 5.0, a sve je ostalo\nmanje vrijedno. To stvara pritisak i na djecu i na roditelje.<\/p>\n\n\n\n Kako odnosi s drugim u\u010denicima utje\u010du na dijete?<\/strong><\/p>\n\n\n\n U godinama\nkada se ide u \u0161kolu najva\u017eniji je odnos sa sebi sli\u010dnima, odnosno sa svojim\nvr\u0161njacima. Dijete \u2013 da bi brusilo svoje vje\u0161tine, da bi nau\u010dilo o nekakvim\nodnosima \u2013 prije svega se treba dru\u017eiti sa svojim vr\u0161njacima. Me\u0111utim, taj odnos je \u010desto i\nrizi\u010dan za nekakvu psihopatologiju, upravo zato \u0161to brojna djeca \u010desto budu\nizlo\u017eena neprimjerenom pona\u0161anju druge djece. To je kategorija bullyinga<\/em> ili vr\u0161nja\u010dkoga nasilja, gdje\nvrlo \u010desto zbog bilo \u010dega budu meta ne\u010dijeg neprimjerenog pona\u0161anja. Tu \u0161kola\nitekako sna\u017eno treba reagirati \u2013 pomo\u0107i \u017ertvi, ali pomo\u0107i i zlostavlja\u010du, jer\noba djeteta su na neki na\u010din \u017ertve. Dru\u017eenje s vr\u0161njacima je ne\u0161to \u0161to \u010dini\nnajljep\u0161i dio odrastanja i, ako su ti odnosi kvalitetni, ako su poticajni, ako\nsu na zdravoj osnovi, mogu biti jako dobri za mentalno zdravlje djeteta. Isto\ntako, ako je dijete u razredu u kojem se ne osje\u0107a ugodno, ako je stalno\nizolirano, ako ga druga djeca zadirkuju, govore ru\u017ene stvari, izoliraju ga na\nekskurzijama, pljuju po njemu, udaraju ga i sl., itekako se mo\u017ee negativno odraziti,\nne samo na mentalno zdravlje djeteta, nego i na njegov \u0161kolski uspjeh, pa\ndovesti do toga da dijete odbija uop\u0107e i\u0107i vi\u0161e u \u0161kolu.<\/p>\n\n\n\n PRIJATELJI \u010cESTO IMAJU VE\u0106I UTJECAJ NEGO RODITELJI <\/strong><\/p>\n\n\n\n \u010cesta su grupiranje u\u010denika u razredu i izoliranje\npojedinaca. \u0160to u\u010diniti?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Tu je dosta\nvelika uloga razrednika, koji bi trebao prepoznati ili detektirati te situacije\nili na neki na\u010din raditi na tome da djecu pove\u017ee s ne\u010dim. Zajedni\u010dki projekti,\nsatovi razrednika \u2013 da se razbiju te grupice i da se vidi za\u0161to se djeca grupiraju,\nkoji su nam zajedni\u010dki interesi kao grupica i koji je zajedni\u010dki interes\nrazreda. Razred je jedna velika grupa i tu razrednik mo\u017ee odraditi posao. Jer,\nako postoje grupe, svaka grupa bje\u017ei od druge grupe.<\/p>\n\n\n\n Kako da dijete samo shvati s kime bi trebalo provoditi\nvrijeme, a s kime ne?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Dijete \u010desto\nnije dovoljno ni emocionalno, ni kognitivno, ni psihi\u010dki zrelo da mo\u017ee\nprocijeniti da je dru\u017eenje s nekom osobom za nju najpovoljnije. Svako dijete u odnosima\ns drugim ljudima nastoji da mu bude ugodno i da ima nekakvu korist od tog\ndru\u017eenja \u2013 zajedni\u010dka igra, zajedni\u010dko vrijeme, u\u010denje i sl. \u2013 i uvijek je to\nneka obostrana korist. Me\u0111utim, u situacijama kada dijete bude odba\u010deno od\ndruge djece, onda postoji vjerojatnost da \u0107e oti\u0107i onima koji ga prihvate. A oni\nkoji ga prihvate vrlo \u010desto su kategorija lo\u0161eg dru\u0161tva ili djeca koja rade\nnekakve gluposti, nekakva rizi\u010dna pona\u0161anja. Ali dijete iz potrebe da negdje\nbude uklopljeno, bira i takva dru\u0161tva. A na nama odraslima je da svojim\nodgojnim stavovima, razgovorom s djetetom, svojim primjerima, ukazujemo djetetu\n\u0161to je za njega dobro, a \u0161to nije. Naravno da \u0107e se u adolescenciji svako\ndijete probati opirati tim stavovima pa \u0107e vrlo \u010desto koketirati s dru\u0161tvom\nkoje ili pu\u0161i, ili radi ne\u0161to drugo lo\u0161e, ali na roditelju je da prepozna\nosje\u0107a li se njegovo dijete dobro ili lo\u0161e nakon dru\u017eenja s odre\u0111enom djecom.\nAko vidite da je dijete nakon tog dru\u017eenja poti\u0161teno, da se osje\u0107a manje\nvrijedno, da pada njegov uspjeh u \u0161koli, da dijete sebe negira, da je\nagresivno, onda je vrijeme da intervenirate i da bolje obratite pozornost na to\n\u0161to radi i na koji na\u010din provodi slobodno vrijeme va\u0161e dijete. <\/p>\n\n\n\n Brojni\nroditelji ne znaju tko su prijatelji njihove djece, a prijatelji vrlo \u010desto\nimaju ve\u0107i utjecaj na dijete nego roditelj \u2013 \u0161to roditelji \u010desto ne razumiju \u2013\njer je vrlo va\u017eno biti prihva\u0107en od prijatelja, od vr\u0161njaka. Roditelji moraju\nusmjeravati dijete da dijete prepozna \u0161to je dobro, a \u0161to nije dobro za njega,\njer vrlo \u010desto dijete u\u0111e u odnos u kojemu mu nije dobro, u kojemu bude\niskori\u0161tavan, ali dijete iz straha da ne izgubi taj jedan jedini odnos ne\nizlazi iz odnosa u kojemu mu nije dobro.<\/p>\n\n\n\n DIJETE SE ODGAJA OD RO\u0110ENJA<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kako da roditelji uspje\u0161no pomognu djetetu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Prejaka je\nrije\u010d \u201euspje\u0161no\u201c, ali je va\u017eno pomagati mu. Ako roditelj s djetetom stalno\nrazgovara, ako je prisutan u njegovom \u017eivotu \u2013 ne\u0161to \u0107e i ostati u toj glavi,\ndijete \u0107e ne\u0161to i zapamtiti. U tom odnosu va\u017eno je imati razumijevanja za\ndijete. Najgore je osu\u0111ivati i kritizirati dijete; da bi mu roditelj pomogao,\npotrebno je djetetu objasniti neke stvari, a ne samo re\u0107i da ne \u017eele da se\ndijete dru\u017ei s tom osobom, treba objasniti za\u0161to. Bitno je razgovarati, biti\nprisutan u djetetovu \u017eivotu. Dijete se ne odgaja od petnaeste, odgaja se od\nro\u0111enja. Pravila je potrebno postaviti vrlo rano i usmjeravati dijete tamo gdje\nmislite da mu je najbolje. To ne zna\u010di da \u0107ete uvijek bit uspje\u0161ni, ali\nroditeljstvo je cjelo\u017eivotni trud \u2013 nije lagano, nije ni ugodno, nije ni\nsavr\u0161eno i nije ne\u0161to najdivnije na svijetu. Koliko god mi govorimo da nam je\nto najljep\u0161e, to je jo\u0161 vi\u0161e vrlo te\u0161ko! Zahtjevno je, i sto puta smo ljuti, i\ndo\u0111e nam da dignemo ruke od svega, ali ne mo\u017eemo di\u0107i ruke od svoje djece.<\/p>\n\n\n\n Spomenuli ste da na Zavodu primate i vrlo malu djecu?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Primamo i\nobra\u0111ujemo djecu od dvije godine do osamnaest godina starosti. Kada govorimo o\nnajmanjima, to je naj\u010de\u0161\u0107e sumnja na spektar pervazivnih razvojnih poreme\u0107aja,\nod kojih naj\u010de\u0161\u0107e spominjemo autizam. Vrlo \u010desto djeca imaju odre\u0111ene govorne\nili motori\u010dke smetnje pa je vrlo va\u017eno razlu\u010diti diferencijalno dijagnosti\u010dki o\n\u010demu se radi. U okviru razli\u010ditih oblika zanemarivanja ili zlostavljanja od\nstrane roditelja, tu su djeca koja trpe nekakve strahove, imaju poreme\u0107aj s mokrenjem\nili, recimo, stolicom. Dolaze i djeca iz rizi\u010dnih obiteljskih situacija, kao\n\u0161to su visokokonfliktni brakorazvodi, zapu\u0161tanja i zanemarivanja od strane\nroditelja ili skrbnika. To su nekakve nje\u017enije dijagnoze u odnosu na dijagnoze\nkoje se pojave kasnije, polaskom u \u0161kolu i daljnjim odrastanjem. Ulaskom u\nadolescenciju iskazuju se pote\u0161ko\u0107e koje su dijelom potaknute i samom razvojnom\nfazom, a to je naravno pubertet i njegov utjecaj. To je zapravo period koji je najrizi\u010dniji\nkod svake mlade osobe.<\/p>\n\n\n\n Razgovarala: Miriam Afua Nyarko, 8. b<\/strong><\/p>\n\n\n\n Fotografije: privatna arhiva K. Dodig-\u0106urkovi\u0107<\/strong><\/p>\n\n\n\n Objavljeno: 15. sije\u010dnja 2024. Dijete se ne odgaja od petnaeste, odgaja se od ro\u0111enja. Pravila je potrebno postaviti vrlo rano i usmjeravati dijete tamo gdje mislite da mu je najbolje. To ne zna\u010di da \u0107ete uvijek bit uspje\u0161ni, ali roditeljstvo je cjelo\u017eivotni trud \u2013 nije lagano, nije ni ugodno, nije ni savr\u0161eno i nije ne\u0161to […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2661,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"gallery","meta":{"_uag_custom_page_level_css":"","footnotes":""},"categories":[6,15],"tags":[],"class_list":["post-2659","post","type-post","status-publish","format-gallery","has-post-thumbnail","hentry","category-odrastanje-3","category-nekad-kao-sad","post_format-post-format-gallery"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":8}},"uagb_featured_image_src":{"full":["https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/wp-content\/uploads\/2024\/01\/KATARINA-DC-W.jpg",750,456,false],"thumbnail":["https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/wp-content\/uploads\/2024\/01\/KATARINA-DC-W-150x150.jpg",150,150,true],"medium":["https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/wp-content\/uploads\/2024\/01\/KATARINA-DC-W-300x182.jpg",300,182,true],"medium_large":["https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/wp-content\/uploads\/2024\/01\/KATARINA-DC-W.jpg",750,456,false],"large":["https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/wp-content\/uploads\/2024\/01\/KATARINA-DC-W.jpg",750,456,false],"1536x1536":["https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/wp-content\/uploads\/2024\/01\/KATARINA-DC-W.jpg",750,456,false],"2048x2048":["https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/wp-content\/uploads\/2024\/01\/KATARINA-DC-W.jpg",750,456,false]},"uagb_author_info":{"display_name":"admin","author_link":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/?author=1"},"uagb_comment_info":0,"uagb_excerpt":"Objavljeno: 15. sije\u010dnja 2024. Dijete se ne odgaja od petnaeste, odgaja se od ro\u0111enja. Pravila je potrebno postaviti vrlo rano i usmjeravati dijete tamo gdje mislite da mu je najbolje. To ne zna\u010di da \u0107ete uvijek bit uspje\u0161ni, ali roditeljstvo je cjelo\u017eivotni trud \u2013 nije lagano, nije ni ugodno, nije ni savr\u0161eno i nije ne\u0161to…","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2659","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2659"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2659\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2661"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2659"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2659"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2659"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"https:\/\/kbg-retfala.com\/\/wp-content\/uploads\/2024\/01\/KATARINA-DC-W2-645x750.jpg\")
<\/figure>\n\n\n\n<\/ul>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"