Biv\u0161i novinar, a sada predava\u010d na Akademiji za umjetnost i kulturu u Osijeku, Tomislav Levak podru\u010dje svoga znanstvenoga interesa usmjerio je na nove medije, komunikologiju, medijsku pismenost, odnose s medijima i javno\u0161\u0107u, dezinformacije i la\u017ene vijesti, javni nastup, menad\u017ement u kulturi, medije i kreativne industrije. Sudionik je mnogih doma\u0107ih i me\u0111unarodnih znanstvenih i stru\u010dnih konferencija i skupova, objavljuje znanstvene radove, vodi razli\u010dite edukativne radionice, a uvijek susretljivo daje intervjue za na\u0161 \u0161kolski list.<\/em><\/p>\n\n\n\n \u0160to su zapravo dezinformacije? <\/strong><\/p>\n\n\n\n Problem slu\u010dajnog ili namjernog stvaranja, plasiranja i \u0161irenja neistinitih, neprovjerenih, neto\u010dnih i sli\u010dnih nepouzdanih ili sumnjivih informacija, u razli\u010dite svrhe, se\u017ee prakti\u010dki do samih po\u010detaka \u010dovje\u010danstva, odnosno do po\u010detaka artikuliranog ljudskog govora. La\u017ene, poluistinite ili senzacionalisti\u010dke informacije dugo su se primarno \u0161irile usmenim putem, a neki od prvih slu\u010dajeva zabilje\u017eeni su jo\u0161 u anti\u010dkoj Gr\u010dkoj i Rimu. U pisanom obliku \u010de\u0161\u0107e se po\u010dinju pojavljivati u drugoj polovici 15. stolje\u0107a, nakon izuma pokretnog tiskarskog stroja, odnosno pojave, \u0161irenja i pove\u0107anja dostupnosti tiska kao masovnog medija. Neke od prete\u010da su glasine i tra\u010devi, koji postoje i danas. <\/p>\n\n\n\n Iako su korijeni ove negativne pojave vrlo stari, zanimanje \u0161ire javnosti privukla je prije desetak godina. Va\u017enom, \u010dak i prijelomnom, smatra se 2016. godina, zbog dva va\u017ena doga\u0111aja na svjetskoj politi\u010dkoj sceni: odr\u017ean je referendum o izlasku Ujedinjenog Kraljevstva iz Europske unije, poznat pod nazivom Brexit, a ne\u0161to kasnije dogodila se i kampanja za tada\u0161nje ameri\u010dke predsjedni\u010dke izbore i izbor Donalda Trumpa za predsjednika Sjedinjenih Ameri\u010dkih Dr\u017eava. Oba doga\u0111aja obilje\u017eilo je \u0161irenje velike koli\u010dine tzv. la\u017enih vijesti, odnosno fake news<\/em>, popularnog izraza pod kojim je ovaj fenomen postao globalno poznat. Spomenuti izraz, a osobito njegova nerijetko pogre\u0161na primjena, problemati\u010dan je iz vi\u0161e razloga pa je u stru\u010dnim krugovima prihva\u0107en termin dezinformacije (disinformation<\/em>). Prema definiciji Europske komisije iz 2019. godine dezinformacije su la\u017ene ili obmanjuju\u0107e informacije stvorene, iznesene i distribuirane radi stjecanja ekonomske koristi ili namjernoga zavaravanja javnosti. <\/p>\n\n\n\n Dezinformacije mogu imati dugoro\u010dne posljedice, prouzro\u010diti \u0161tetu javnom interesu te biti prijetnja demokratskim politi\u010dkim procesima ili procesima dono\u0161enja javnih politika. \u010cesto se upotrebljavaju i drugi izrazi za ovu ili srodne pojave, kao \u0161to su la\u017ene informacije, misinformacije (pogre\u0161ne informacije), malinformacije (zlonamjerne informacije), informacijski poreme\u0107aj, informacijsko \u201ezaga\u0111enje\u201c i sli\u010dno. <\/p>\n\n\n\n PROBLEM JE GOLEM<\/strong><\/p>\n\n\n\n Tko im \u010de\u0161\u0107e povjeruje \u2013 djeca i mladi ili odrasli?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Vi\u0161e istra\u017eivanja u posljednjih nekoliko godina pokazalo je kako osobe starije \u017eivotne dobi \u0161ire dezinformacije osjetno \u010de\u0161\u0107e od mla\u0111ih osoba \u2013 od \u010detiri do sedam puta vi\u0161e. To se posebno odnosi na tzv. srebrne surfere – osobe tre\u0107e \u017eivotne dobi starije od 65 godina – koje koriste informacijsko-komunikacijske tehnologije. Oni su odrasli u analognom dobu kada se mnogo vi\u0161e vjerovalo informacijama koje su se mogle prona\u0107i u medijima pa su ranjiviji na dezinformacije i srodne pojave. Mnogi od njih ne snalaze se dovoljno dobro s novim tehnolo\u0161kim dostignu\u0107ima, zbog \u010dega \u010dine gre\u0161ke i nerijetko pro\u0161ire la\u017ene ili poluistinite sadr\u017eaje. Pritom je manje va\u017eno \u0161to nema namjere jer \u2013 \u0161teta je u\u010dinjena. Naravno, osjetljiva skupina su i djeca koja se u sve ranijoj sobi susre\u0107u s brojnim medijskim sadr\u017eajima, a nemaju jo\u0161 dovoljno razvijeno kriti\u010dko mi\u0161ljenje i vrednovanje. Zato odrasli, ponajprije roditelji, odgojitelji i nastavnici, trebaju biti na poja\u010danom oprezu. <\/p>\n\n\n\n Kako dezinformacije utje\u010du na nas? <\/strong><\/p>\n\n\n\n Razli\u010diti su utjecaji dezinformacija na\nljude i na dru\u0161tvo u cjelini. Mogu utjecati na dru\u0161tvene i politi\u010dke procese,\n\u010dak i na promjenu pona\u0161anja ljudi. Primjerice, brojne dezinformacije koje su se\n\u0161irile za vrijeme Brexita utjecale su na to da brojni gra\u0111ani glasuju upravo za\nizlazak Velike Britanije iz Europske unije. Za vrijeme nedavne pandemije\nCOVID-19 mno\u0161tvo objavljenih dezinformacija vezanih uz cijepljenje uzrokovalo\nje skepticizam i strah kod ljudi pa je smanjena procijepljenost u dru\u0161tvu. Neto\u010dne,\npoluistinite i sumnjive informacije vezane uz aktualno rusko-ukrajinski rat\nutje\u010du na sigurnost i psihi\u010dko zdravlje ljudi, osobito onih koji su izravno\nzahva\u0107eni ratnim zbivanjima. Primjera utjecaja dezinformacija je mnogo, a\ngotovo svi na\u017ealost imaju negativan predznak. \n<\/p>\n\n\n\n Tko sve dezinformacije \u0161iri te kako se najvi\u0161e i koliko\nbrzo \u0161ire?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Uslijed razvoja medija, osobito masovnih \u2013 poput radija i\ntelevizije, sve se br\u017ee i lak\u0161e po\u010dinju \u0161iriti i vijesti, pa tako i\ndezinformacije i srodne vrste neto\u010dnih i neprovjerenih informacija. Pojavom\ninterneta, dru\u0161tvenih mre\u017ea, komunikacijskih platformi i mobilnih aplikacija za\ndopisivanje stvari su se dodatno ubrzale, a promijenio se i na\u010din komunikacije,\niz jednosmjernoga u dvosmjerni, \u0161to je stvorilo gotovo idealne uvjete za\nkreiranje i \u0161irenje dezinformacija. Naime, danas smo prakti\u010dki svi koji aktivno\nkoristimo nove digitalne tehnologije za komunikaciju postali tzv. prozumeri (prosumers<\/em>),\n\u0161to je kovanica koja ozna\u010dava da smo svi istodobno i proizvo\u0111a\u010di (producers<\/em>)\ni konzumenti (consumers<\/em>) informacija. Za razliku od vremena kada su postojali\ntzv. vratari ili \u010duvari ulaza (gatekeepers<\/em>), odnosno urednici i novinari\nu medijima koji su birali koje i kakve \u0107e vijesti podijeliti svojim\n\u010ditateljima, slu\u0161ateljima i gledateljima, danas doslovce svatko s pristupom\ninternetu mo\u017ee podijeliti informaciju kakvu \u017eeli pa tako i dezinformaciju. Kada\nse navedenom dodaju \u010dinjenice poput globalizacije, op\u0107eg pada povjerenja u\ndru\u0161tvene institucije i porasta vjerovanja u teorije zavjere, jasno je koliko\nje problem golem, a postaje samo sve ve\u0107i. <\/p>\n\n\n\n Kanadski novinar i reporter Craig Silverman, kojem se pripisuje prvo javno\nkori\u0161tenje pojma fake news <\/em>(ne i produkcija i \u0161irenje dezinformacija, da\nbude jasno), jednom je prigodom slikovito istaknuo da se osje\u0107a kao osoba koja\nje samo zapalila prvu \u0161ibicu, i to nenamjerno, a sada se nalazi u velikoj\nprostoriji u kojoj gori velik po\u017ear, a on ne zna kako i mo\u017ee li ga se uop\u0107e\nugasiti. Taj se opis mo\u017ee primijeniti na op\u0107e stanje s dezinformacijama. <\/p>\n\n\n\n U takvoj nimalo veseloj situaciji te\u0161ko je izdvojiti glavne krivce za\nproizvodnju i dijeljenje ili \u0161irenje dezinformacija. U svojem Priru\u010dniku za\nkori\u0161tenje informacija iz medija Radoslav Dejanovi\u0107 je 2020. godine kao izvore\ndezinformacija nabrojao sljede\u0107e skupine i kategorije: politika, velike\norganizacije, mediji, online<\/em> ratnici, prodava\u010di magle, influenceri,\nlu\u0111aci i njima sli\u010dni te ra\u010dunalni botovi. Neke od kategorije imaju duhovit\npredznak, ali podjela je zanimljiva i dosta ozbiljna. \u0160to se ti\u010de brzine\n\u0161irenja informacija, vi\u0161e novijih istra\u017eivanja pokazalo je da se dezinformacijski\ni sli\u010dni sadr\u017eaji \u0161ire tri do \u0161est puta br\u017ee od regularnih vijesti. Pokazalo se\nkako se dezinformacije najbr\u017ee \u0161ire za vrijeme nekih ve\u0107ih politi\u010dkih doga\u0111aja,\nprimjerice, izbora, i u izvanrednim okolnostima, kao \u0161to su, recimo, u\nHrvatskoj bili potresi ili pandemija COVID-19. K tome, psiholozi su dokazali da\nse dezinformacije i sli\u010dne srodne pojave ne samo br\u017ee \u0161ire, ve\u0107 i dulje i bolje\npamte te vrlo te\u0161ko demantiraju. <\/p>\n\n\n\n DOBRO RAZMISLITE\nI PROVJERITE<\/strong><\/p>\n\n\n\n Koje su jo\u0161 negativne pojave u medijima i kako se s njima\nnositi?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Kao nekada\u0161nji dugogodi\u0161nji novinar prvo moram naglasiti da mediji, unato\u010d\nna\u017ealost ra\u0161irenom ne ba\u0161 lijepom mi\u0161ljenju o medijima i novinarima, imaju i\nmnogo pozitivnih strana. Primjerice, mediji i novinari mogu pru\u017eiti pravodobne,\npouzdane i sveobuhvatne informacije o nekom doga\u0111aju. Osim toga, posredstvom\nmedija ljudi se mogu i kvalitetno educirati i zabaviti. Mogu biti od zna\u010dajne\npomo\u0107i u rje\u0161avanju nekog problema ili u humanitarnim akcijama, a imaju i\ndrugih pozitivnih obilje\u017eja. <\/p>\n\n\n\n S druge strane, uz dezinformacije, postoji i mnogo drugih negativnih pojava\nu medijima. Nabrojio bih samo neke koje ja posebice isti\u010dem ne samo svojim\nstudentima, ve\u0107 i u svojim izvanfakultetskim edukacijama. To su: govor mr\u017enje (hate\nspeech<\/em>), elektroni\u010dko zlostavljanje (cyberbullying<\/em>), objavljivanje i\n\u0161irenje predrasuda, stereotipa i diskriminacije, razli\u010dite medijske\nmanipulacije, prikaz ideala ljepote u medijima, kr\u0161enje medijske etike,\nnaru\u0161avanje privatnosti i drugo. S negativnim pojavama u medijima te\u0161ko se\nboriti, ali treba predano i kontinuirano raditi na edukaciji i njihovom\nprepoznavanju te suzbijanju. <\/p>\n\n\n\n Kako \u010ditatelji ili gledatelji mogu shvatiti je li neka\ninformacija u medijima to\u010dna ili neto\u010dna? Kako da mi, djeca i mladi, sami\nprepoznamo je li ne\u0161to istinito? Kako se za\u0161tititi?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Nema \u201e\u010darobnog \u0161tapi\u0107a\u201c za razlu\u010divanje\nto\u010dnosti i istinitosti informacije, kako kod odraslih, tako i kod djece. Obi\u010dno\ndajem dva univerzalna savjeta. Prvi je \u2013 ako je ne\u0161to predobro da bi bilo\nistinito, obi\u010dno i nije istinito. Nadalje, budu\u0107i da dezinformacijski i sli\u010dni\nsadr\u017eaji \u010desto \u201eigraju\u201c na na\u0161e emocije, treba posumnjati u sve informacije\nkoje kod nas izazovu jake emotivne reakcije, poput veselja, odu\u0161evljenja, tuge,\nljutnje ili razo\u010daranja. Drugi univerzalni savjet je da dobro razmislite i\nprovjerite neku informaciju prije nego \u0161to ju podijelite dalje. Time \u0107ete dati\nmo\u017eda naoko mali, ali zna\u010dajan doprinos u borbi protiv dezinformacija, u kojoj\nve\u0107 godinama kaskamo barem tri ili \u010detiri koraka za brzinom \u0161irenja problema.<\/p>\n\n\n\n \u0160to se ti\u010de na\u010dina za prepoznavanje i uo\u010davanje dezinformacija u javnom prostoru, mo\u017eda je i dalje globalno najpoznatija infografika How to Spot Fake News<\/em> koju je u listopadu 2017. godine osmislilo i objavilo Me\u0111unarodno udru\u017eenje knji\u017eni\u010dnih udruga i institucija (IFLA). Infografika sadr\u017ei osam korisnih savjeta, odnosno jednostavnih koraka za otkrivanje istinitosti i vjerodostojnosti nekoga objavljenoga sadr\u017eaja koji otprilike glase: 1. Razmisli o izvoru, 2. Pro\u010ditaj sve (ne samo naslove i istaknute dijelove), 3. Provjeri autora, 4. Prona\u0111i dodatne poveznice i izvore, 5. Provjeri datum objave informacije, 6. Provjeri je li objavljena vijest\/informacija samo zafrkancija (\u0161ala), 7. Osvijesti svoje stavove jer oni mogu utjecati na prosudbu, 8. Pitaj stru\u010dnjake. Hrvatsko Dru\u0161tvo za komunikacijsku i medijsku kulturu je 2018. godine nadopunilo ove korake i sastavilo ukupno deset savjeta kako prepoznati la\u017ene vijesti. U odnosu na IFLA-inu infografiku nekoliko je novih stavki i uputa korisnicima: Provjerite domenu i izgled internetske stranice koja je objavila vijest; Provjerite impressum (informacije o vlasnicima, uredni\u0161tvu, novinarima); Provjerite upitne citate i fotografije te, najva\u017enije \u2013 razmislite prije nego \u0161to podijelite vijest dalje, \u0161to sam ve\u0107 i ranije istaknuo. Dugoro\u010dno najbolji \u201elijek\u201c za suzbijanje dezinformacija je pove\u0107anje razine medijske pismenosti me\u0111u gra\u0111anima, a Hrvatska se po tom pitanju na\u017ealost nalazi u donjem dijelu ljestvice europskih zemalja. <\/p>\n\n\n\n TRADICIONALNO JE\nPOUZDANIJE<\/strong><\/p>\n\n\n\n U kojim dr\u017eavama ima najvi\u0161e\ndezinformacija?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Prema jednoj znanstvenoj studiji objavljenoj u kolovozu 2020. godine, ve\u0107ina dezinformacija vezanih uz pandemiju COVID-19 otkrivena je Indiji, SAD-u, Kini, \u0160panjolskoj, Indoneziji i Brazilu. Dezinformacije su \u010de\u0161\u0107e u dr\u017eavama koje nemaju demokratsko ure\u0111enje niti razvijenu slobodu govora. Primjerice, dokazano da brojne dezinformacije kolaju u ruskim medijima i javnosti. <\/p>\n\n\n\n Postoje li posljedice za one koji ih\n\u0161ire?<\/strong><\/p>\n\n\n\n One mogu biti i u vidu prokazivanja i javne objave imena i naziva onih za koje se utvrdi da su proizveli ili pro\u0161irili dezinformacije. Europska unija i neke zemlje u svijetu u posljednjih su nekoliko godina reagirali i poku\u0161avaju stvoriti efikasan regulativni okvir za suzbijanje produkcije i \u0161irenja la\u017enih vijesti. Me\u0111utim, zakonska i medijska regulativa i dalje je prili\u010dno manjkava i nedostatna. Hrvatska jo\u0161 uvijek nije adekvatno regulirala pitanje kaznenog ili prekr\u0161ajnog progona osoba i institucija koje namjerno plasiraju dezinformacije. Koliko mi je poznato, u va\u017ee\u0107em Kaznenom zakonu jedine kaznene odredbe koje se barem neizravno bave time jesu one koja se ti\u010de kaznenih djela klevete i sramo\u0107enja, ali one reguliraju samo situacije kada jedan pojedinac javno okleve\u0107e ili osramoti drugoga pojedinca. S druge strane, pro\u0161le godine u Hrvatskoj su donesene izmjene i dopune Zakona o prekr\u0161ajima protiv javnog reda i mira. Za grupu najte\u017eih prekr\u0161aja, u koje pripada i izmi\u0161ljanje i \u0161irenje la\u017enih vijesti, predvi\u0111ene su nov\u010dane kazne u rasponu od 700 do 4000 eura. <\/strong><\/p>\n\n\n\n Koji su hrvatski mediji pouzdani,\nodnosno koji nemaju (mnogo) dezinformacija? Koliko su one \u010deste u Hrvatskoj?<\/strong><\/p>\n\n\n\n Nedvojbeno je da su dezinformacije zadnjih godina postale \u010de\u0161\u0107e i u Hrvatskoj. Ne bih volio ni u koga upirati prstom, no pokazalo se da su svakako manje pouzdani mediji tzv. tabloidnog tipa koji nerijetko objavljuju senzacionalisti\u010dki intonirane informacije, tra\u010deve i glasine. Kao problemati\u010dni su se pokazali i neki desno orijentirani internetski portali koji u svojim tekstovima ne navode niti izvore. Neki op\u0107enit savjet i stav je da su vijesti informativnih agencija, koje se ne utrkuju u brzini objave neke vijesti ili informacije, u pravilu pouzdanije od drugih. To su vijesti agencija kao \u0161to su Hina, Reuters, Associated Press i sli\u010dno. Osim toga, razina vjerodostojnosti i dalje je vi\u0161a kod masovnih, odnosno tradicionalnih medija, nego kod novih medija. <\/p>\n\n\n\n Razgovarala: Angelina Higi, 8. b<\/strong><\/p>\n\n\n\n Fotografije: privatna arhiva T. Levaka<\/p>\n\n\n\n Objavljeno: 22. sije\u010dnja 2024. Uz dezinformacije, postoji i mnogo drugih negativnih pojava u medijima. To su govor mr\u017enje (hate speech), elektroni\u010dko zlostavljanje (cyberbullying), objavljivanje i \u0161irenje predrasuda, stereotipa i diskriminacije, razli\u010dite medijske manipulacije, prikaz ideala ljepote u medijima, kr\u0161enje medijske etike, naru\u0161avanje privatnosti i drugo. S negativnim pojavama u medijima te\u0161ko se boriti, ali treba […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":2676,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"gallery","meta":{"_uag_custom_page_level_css":"","footnotes":""},"categories":[16,15],"tags":[],"class_list":["post-2675","post","type-post","status-publish","format-gallery","has-post-thumbnail","hentry","category-umjetnost-i-mediji","category-nekad-kao-sad","post_format-post-format-gallery"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":8}},"uagb_featured_image_src":{"full":["https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/wp-content\/uploads\/2024\/01\/Tomislav-Levak-foto-3w.jpg",750,464,false],"thumbnail":["https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/wp-content\/uploads\/2024\/01\/Tomislav-Levak-foto-3w-150x150.jpg",150,150,true],"medium":["https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/wp-content\/uploads\/2024\/01\/Tomislav-Levak-foto-3w-300x186.jpg",300,186,true],"medium_large":["https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/wp-content\/uploads\/2024\/01\/Tomislav-Levak-foto-3w.jpg",750,464,false],"large":["https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/wp-content\/uploads\/2024\/01\/Tomislav-Levak-foto-3w.jpg",750,464,false],"1536x1536":["https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/wp-content\/uploads\/2024\/01\/Tomislav-Levak-foto-3w.jpg",750,464,false],"2048x2048":["https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/wp-content\/uploads\/2024\/01\/Tomislav-Levak-foto-3w.jpg",750,464,false]},"uagb_author_info":{"display_name":"admin","author_link":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/?author=1"},"uagb_comment_info":0,"uagb_excerpt":"Objavljeno: 22. sije\u010dnja 2024. Uz dezinformacije, postoji i mnogo drugih negativnih pojava u medijima. To su govor mr\u017enje (hate speech), elektroni\u010dko zlostavljanje (cyberbullying), objavljivanje i \u0161irenje predrasuda, stereotipa i diskriminacije, razli\u010dite medijske manipulacije, prikaz ideala ljepote u medijima, kr\u0161enje medijske etike, naru\u0161avanje privatnosti i drugo. S negativnim pojavama u medijima te\u0161ko se boriti, ali treba…","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2675","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=2675"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/2675\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/2676"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=2675"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=2675"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2023-2025\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=2675"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}![\"\"](\"https:\/\/kbg-retfala.com\/\/wp-content\/uploads\/2024\/01\/Tomislav-Levak-foto-2w-750x490.jpeg\")
<\/figure>\n\n\n\n<\/ul>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"