{"id":4060,"date":"2026-01-13T16:28:58","date_gmt":"2026-01-13T16:28:58","guid":{"rendered":"https:\/\/kbg-retfala.com\/?p=4060"},"modified":"2026-01-13T16:28:58","modified_gmt":"2026-01-13T16:28:58","slug":"horor-prica-vidimo-se-u-snovima","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2025-2026\/?p=4060","title":{"rendered":"Horor pri\u010da – VIDIMO SE U SNOVIMA"},"content":{"rendered":"\n

Objavljeno: 13. sije\u010dnja 2026.<\/p>\n\n\n\n

Nisam u \u017eivotu ni\u0161ta stra\u0161nije i uznemiruju\u0107e do\u017eivjela nego ovo \u0161to \u0107u vam sada ispri\u010dati.<\/p>\n\n\n\n

Probudila sam se iz\njednog jako neobi\u010dnog i jezivog sna. Sanjala sam muzej mrtvih vrana, koje su\nbile tihe kao sjenke. Ondje smo nau\u010dili da su vrane jedne od najpametnijih\nptica na svijetu i da to, kada \u010duje\u0161 njihovo glasno i jezivo graktanje, zna\u010di\nda upozoravaju jedni druge na nadolaze\u0107u opasnost. <\/p>\n\n\n\n

Muzej je imao neki \u010dudan\nlogo, kao nekakvo \u010dudno drvo s iglicama umjesto listi\u0107a. U njemu sam vidjela\nnekakvo bi\u0107e. Stajalo je u kutu, visoko i tanko kao sjena, ko\u017ea mu je bila\nsiva, kroz nju su se vidjele crne vene i o\u010di bijele kao svjetlost. Od velikog\nstraha u tom snu, odmah sam se probudila u\u017easnuta i paralizirana.<\/p>\n\n\n\n

U svome tom uznemiruju\u0107em\nosje\u0107aju zbog sna uspjela sam se sabrati i spremiti za  \u0161kolu. Na putu do \u0161kole nai\u0161la sam na mno\u0161tvo\ncrnih vrana koje su graktale, kao da su mi ne\u0161to poku\u0161avale re\u0107i. Jedna me vrana\nstalno pratila do \u0161kole, no ja sam je samo tjerala i odbacivala od sebe. Kada\nsam do\u0161la ispred \u0161kole, ona me samo napala i ogrebla mi lice. Osjetila sam kako\nmi kapi vrele krvi cure niz obraze. U \u0161koli su se svi pona\u0161ali kao da ne vide\nmoje krvavo lice puno ogrebotina. Nitko me nije pozdravio niti pitao \u0161to mi se\ndogodilo, nitko mi se nije obratio; osje\u0107ala sam se kao duh. <\/p>\n\n\n\n

Otr\u010dala sam pla\u010du\u0107i do\nkupaonice dok mi se krv slijevala niz lice. Kada sam se umila, ispod krvave\nrane vidjela sam nekakav trag koji mi je vrana ostavila. Djelovao mi je vrlo\npoznato i imala sam osje\u0107aj kao da sam ga nedavno negdje vidjela. Za\u010dula sam\n\u0161kolsko zvono te sam zaboravila na trag. Pani\u010dno sam otr\u010dala do u\u010dionice.<\/p>\n\n\n\n

Na satu hrvatskog u\u010ditelj\nnam je rekao da moramo podi\u0107i novu, kratku knjigu za lektiru koju moramo\npro\u010ditati do sutra. Odmah sam se zaputila u knji\u017enicu. Ondje sam vidjela\nnekakvu crnu debelu knjigu koja je na koricama imala nacrtan isti znak kao onaj\nkoji je meni vrana ostavila na licu. Sve mi je to djelovalo \u010dudno i osjetila\nsam da moram podi\u0107i tu knjigu. Pritom zaboraviv\u0161i podi\u0107i novu knjigu za\nlektiru.<\/p>\n\n\n\n

Na putu ku\u0107i nigdje me nije\ndo\u010dekala niti jedna vrana. Odahnula sam te sam pomislila da je sve napokon\nzavr\u0161ilo. Ali prevarila sam se…<\/p>\n\n\n\n

Novu knjigu ostavila sam\nna stolu i oti\u0161la u kuhinju ru\u010dati. Kada sam se vratila u sobu, knjiga se\npo\u010dela sama listati brzinom munje. Gledala sam u nju prestra\u0161eno; osje\u0107ala sam\nse kao da sanjam. Ali to nije bio san.<\/p>\n\n\n\n

Knjiga se najednom\nprestala listati i ostala je otvorena na jednoj stranici – stranici o vranama.\nBila je nacrtana slika vrane, ne bilo koje, nego ba\u0161 one koja me je ogrebla. Ta\nje stranica bila cijela i\u0161arana i poderana. <\/p>\n\n\n\n

Brzo sam se obukla i\nzgrabila knjigu tr\u010de\u0107i do \u0161kole. Kada sam do\u0161la u knji\u017enicu osje\u0107ala sam se\njako nelagodno, kao da mi netko gleda u du\u0161u. Najednom, na prozoru knji\u017enice,\nstajala je ta ista vrana i graktala jo\u0161 ja\u010de. Bila je glasna i uznemirena.\nKnji\u017eni\u010dar me nije ni pogledao, bio mi je okrenut le\u0111ima. Rekla sam mu da sam\ndo\u0161la vratiti tu ukletu knjigu. Pitala sam ga koliko moram platiti zakasninu, jer\nsam se izgubila u vremenu. On mi je odgovorio da mu moram platiti 6 eura. Glas\nmu je bio dubok i zastra\u0161uju\u0107. Ruke su mi po\u010dele drhtati i novci su mi se\nrasipali na pod. Odmah sam ih po\u010dela skupljati s poda, a kada sam se ustala i\npogledala ispred, vidjela sam njega \u2013 isto bi\u0107e koje sam vidjela u muzeju.\nZaledila sam se od straha.<\/p>\n\n\n\n

Ono mi je reklo da \u0107emo\nse vidjeti uskoro i najednom nestalo. Nisam uspjela ni platiti zakasninu. Vratila\nsam se ku\u0107i jedva di\u0161u\u0107i. Odlu\u010dila sam provjeriti rade li u ku\u0107i sve sigurnosne\nkamere. Radile su, pa sam pregledala sve snimke. Vidjela sam isto to sablasno bi\u0107e\nkako me gledalo s prozora dok sam ru\u010dala. U strahu sam se okrenula prema\nprozoru provjeriti ho\u0107e li se opet pojaviti. Kroz prozor su se vidjeli samo\nobrisi tamne \u0161ume u kojoj je moja ku\u0107a. No kada sam vratila pogled, to se bi\u0107e\nstvorilo ispred mene. Nakon \u0161to sam samo trepnula, ono je nestalo. Sagnula sam\npogled na pod gdje sam vidjela urezanu poruku u kojoj je pisalo \u2013 ViDiMo Se U\nsNoViMa!<\/p>\n\n\n\n

Napisala i ilustrirala: Lori Ambru\u0161,\n6. a<\/strong><\/p>\n\n\n\n