U pro\u0161losti postojao je jedan grad, u Litvi, zvan S\u00e4gnur. Na prvi pogled\nzvu\u010di kao obi\u010dan grad. No, vjerujte mi… Nije. Tamo \u017eivio je jedan dje\u010dak,\nimenom Bural. Imao je 13 godina, bio je nesta\u0161an, \u0161aljiv, veseo, a tako\u0111er \u017eeljan\navanture. \u017divot mu nije bio najlak\u0161i; \u017eivio je u siroma\u0161noj obitelji s djedom i\nmajkom. Svoga je djeda volio iz svega srca, bio mu je kao otac. <\/p>\n\n\n\n
Jedne mra\u010dne olujne ve\u010deri djed se s 14 ljudi zaputio u potragu za drevnim\nkipi\u0107em imena \u201eAbu ba\u0161 Hala\u201c. Bural ga je \u017eeljno i\u0161\u010dekivao. No pro\u0161lo je dosta\nvremena, jedan pa dva pa tri, pa osam dana, a djeda i dalje nije bilo… Nakon\njo\u0161 nekoliko dana za\u010dulo se kucanje na vratima. Bio je to glasnik, nosio je\npismo u ruci. Mama mu je otvorila. Bural je \u010dekao u sobi do ulaza. Nekoliko\nminuta poslije u sobu je u\u0161la uplakana i suzama zalivena majka. Dogodilo se\nne\u0161to grozno, nezamislivo \u2013 djed je umro. <\/p>\n\n\n\n
Ta vijest kao da je udarila Burala \u0161akom u srce; nije mogao vjerovati da\nnjegov voljeni i dobri djed sada le\u017ei mrtav. Sljede\u0107a dva mjeseca u ku\u0107i Krum\nvladala je puka ti\u0161ina, jad i bijeda. Dje\u010dak i mama su se toliko lo\u0161e osje\u0107ali\nda su i sami \u017eeljeli le\u017eati u grobu do svoga dragoga djeda. Ta ih je smrt zaista\npogodila duboko u dubini du\u0161e. Ipak, ponajvi\u0161e je pogodila dje\u010daka; s obzirom na\nto da oca nije imao djed mu je bio kao tata, a sada ga vi\u0161e nema. Bural se\njednoga dana zakleo da \u0107e, kada navr\u0161i 22 godine, oti\u0107i na istu tu planinu u potragu\nza kipi\u0107em kako bi u\u010dinio ono \u0161to njegov djed nije mogao. <\/p>\n\n\n\n
Evo ga, pro\u0161lo je devet godina; Bural je napunio svoj 22. ro\u0111endan i to je\ntaj sudbonosni dan, dan odlaska na planinu u potragu za \u201eAbu ba\u0161 Halom\u201c. Prvo\nje trebalo oformiti tim. Oti\u0161ao je u grad, tamo se na\u0161ao sa svojim vjernim\nprijateljem \u0160tigavom. Zatim su njih dvojica oti\u0161li do obli\u017enjeg kafi\u0107a,\nudaljenog ulicu, dvije od njih. Tamo se nalazio \u0161erif Joe, glavna \u201efaca\u201c u\ngradu. Bural ga je zamolio da po\u0111e s njima u potragu za kipi\u0107em, ali za to je\n\u0161erif imao odre\u0111enu cijenu; tra\u017eio je 1400 zlatnika kako bi obavio taj posao.\nBural je o\u010dajno pogledao \u0160tigava koji mu je pokretom ruke pokazao da nema toliko\nnovca. Bural se tada dosjetio; rekao je \u0161erifu da on ne namjerava zadr\u017eati taj\nkipi\u0107 te da bi ga on prodao na tr\u017ei\u0161tu kako bi pomogao majci i sebi da pre\u017eive i\nkupe sve potrebne namirnice. Zatim je rekao da, ako je prosje\u010dna vrijednost\nkipi\u0107a 2000+ zlatnika, njemu mo\u017ee dati 20%, odnosno 400 zlatnika. Nakon nekoliko\nminuta \u0161erif je donio svoju odluku \u2013 pristao je. <\/p>\n\n\n\n
Jo\u0161 je ostala jedna osoba za pokupiti je, a to je bila gradska znanstvenica\nMilisada. Sva trojica po\u0161li su po nju u njezin dom. No nije bila ba\u0161 svima\nomiljena; neki su je smatrali ludarom te da se drogira i radi nekakve vrad\u017ebine.\nKada su stigli pokucali su, a ona je odmah otvorila vrata. Pozdravila ih je i\npozvala u ku\u0107u. \u010cim su u\u0161li, Bural je odmah rekao kako trebaju njezinu pomo\u0107 u potrazi\nza kipi\u0107em. Ali niti nju nije bilo lako samo tako uvu\u0107i u avanturu. Rekla je da\nzauzvrat tra\u017ei da oni budu pokusni kuni\u0107i na njezinom sljede\u0107em lijeku koji bi\nnavodno trebao lije\u010diti od gripe. Nisu bili najoptimisti\u010dniji oko toga, no\npristali su. <\/p>\n\n\n\n
Nakon \u0161to je tim stvoren, krenuli su na put. Planina je bila duga\u010dka 800 m,\na \u0161pilja u kojoj bi se kipi\u0107 trebao nalaziti bila je na 697 m. U po\u010detku im je\ndobro i\u0161lo. Pje\u0161a\u010dili su nekoliko sati nakon \u010dega su nai\u0161li na prvu prepreku: medvjeda.\nSvi su se uko\u010dili nakon \u0161to su ga zamijetili, no zatim je \u0161erif Joe dobio\nideju. Polako se pribli\u017eio medvjedu i po\u010deo se pretvarati da je mrtav, a zatim \u2013\nkada mu je medvjed pri\u0161ao \u2013 izvadio je svoj revolver i upucao ga ravno u prsa.\nMedvjed se sru\u0161io i uginuo pa su nastavili dalje. Nave\u010der su bili na oko nekih\n300 m pa su odlu\u010dili zale\u0107i. Usred no\u0107i \u0160tigava je probudio nekakav \u010dudan zvuk.\nPogledao je oko sebe, no nije ni\u0161ta vidio. Odjednom, zasko\u010dio ga je nekakav\n\u010dovjek s kopljem; izgledao je kao domorodac. Sru\u0161io je \u0160tigava na tlo i upravo\nkada ga se spremao probosti, na njega je sko\u010dila Milisada i po o\u010dima mu je\nprolila kemikaliju od koje je ovaj oslijepio. Na kraju je s njim zavr\u0161io Joe\njednim hitcem. <\/p>\n\n\n\n
Ujutro su nastavili svoj put. \u010cinilo da put nije duga\u010dak, jer i nije, ali\nplanina je bila vrlo strma, sa samo nekoliko mjesta gdje bi eventualno mogli\nsjesti li le\u0107i. Nisu hodali niti deset minuta, a ve\u0107 su naletjeli na ne\u0161to vrlo\n\u010dudno \u2013 grupu od \u0161estero ljudi koja sjedi i pri\u010da uz logorsku vatru. Izgledali\nsu pretu\u010deno, umorno, a bili su i prili\u010dno prljavi. Bural je na mnogima vidio\nrane i ogrebotine. Zapitao se kako je do toga moglo do\u0107i. Zagledao se u jednoga\n\u010dovjeka, izgledao mu je poznato, a nakon \u0161to ga je prepoznao ostao je u \u0161oku\u2026 <\/p>\n\n\n\n
Bio je to djedov prijatelj Itvan, koji je s Buralovim djedom po\u0161ao u\npotragu. Bural ga je upitao \u0161to se dogodilo, gdje su ostali i, najva\u017enije, kako\nmu je djed poginuo. Itvan je rekao da su ostali na\u017ealost \u2013 uklju\u010duju\u0107i njegovog\ndjeda \u2013 poginuli. Jo\u0161 je rekao da je s njih \u0161estero pre\u017eivjelih samo jo\u0161 djed\ndo\u0161ao do \u0161pilje. To je zna\u010dilo da mnogi do tada nisu pre\u017eivjeli. Bural je pitao\nje li kipi\u0107 stvaran, na \u0161to mu je Itvan odgovorio da je itekako stvaran, i jo\u0161\nljep\u0161i nego u legendama. Zatim je do\u0161ao do najtu\u017enijeg dijela pri\u010de – djedove\nsmrti. <\/p>\n\n\n\n
Kada su zakora\u010dili, unutra su ih do\u010dekale razne zamke poput zmija\notrovnica, \u0161iljaka i velikog kamena koji se kotrlja du\u017e prostorije. Sve su uspje\u0161no\npre\u0161li; kada su stigli do \u201eAbu ba\u0161 Hala\u201c djed se svima zahvalio na polasku i rekao\nkako su bili slo\u017ena dru\u017eba. A \u010dim je uhvatio kipi\u0107, kipova su se usta otvorila\ni iz njih je zapo\u010deo \u0161u\u0161tati plamen koji se po\u010deo \u0161iriti. <\/p>\n\n\n\n
Zapo\u010deli su bijeg. Vratili su se do ulaza, ali vrata su se po\u010dela\nzatvarati. Shvatili su da se ne\u0107e spasiti ako netko kamenom ne blokira\nplamen, iako bi to zna\u010dilo da \u0107e taj\nzavr\u0161iti u vatri\u2026 Djed se odva\u017eio na taj pothvat. Poku\u0161ali su ga zaustaviti, no\nbio je uporan. Ostali su polako izlazili dok je djed vukao kamen. Uspio je, ali\nostao je zarobljen s druge strane \u2013 i umro. Njegove posljednje rije\u010di bile su: Recite mome unuku da ga volim!<\/em> <\/p>\n\n\n\n Kada je Bural \u010duo te rije\u010di shvatio je da mora uspjeti. Ali, palo mu je na\npamet, jedna se \u010dinjenica nije uklapala u cijelu pri\u010du \u2013 za\u0161to se ostali nisu\nvratili? Pro\u0161lo je otad devet godina. Itvan je odgovorio da su \u017eeljeli ostale\npokopati na ovom djelu planine gdje sada sjede te da su u \u010dast dje\u010dakovom djedu\n\u017eeljeli svoj \u017eivot zavr\u0161iti na planini. <\/p>\n\n\n\n Nakon nekoliko sati odmora ekipa je nastavila. Nakon nekog vremena napokon\nsu stigli do \u0161pilje. U\u0161li su. Joe se spremao otr\u010dati prema kipi\u0107u, no Bural je\nbrzo reagirao i zaustavio ga. Rekao je da bi trebali pripaziti na zamke, na \u0161to\nje Milisada rekla da nemaju na \u0161to paziti je su zamke ve\u0107 bile aktivirane prije\ndevet godina, a da vlasnika \u0161pilje nema tako da su zamke trenuta\u010dno neaktivne. <\/p>\n\n\n\n Ali su ipak odlu\u010dili pripaziti, i bili su u pravu. Jer \u010dim se \u0160tigav\nnaslonio na zid, ispred njih se otvorila rupa sa \u0161iljcima. Joe ju je prvi\npresko\u010dio te zatim ostalima dobacio u\u017ee kako bi i oni pre\u0161li. Druga prepreka\nve\u0107 je bila tu; bio je to gladak pod koji je klizio prema dolje u bazen s\nlavom. Milisda se dosjetila svojih kemikalija pa ih je posipala po svojim\nstopalima koja su odjednom postala ljepljiva, mogao si se opu\u0161teno spu\u0161tati\nprema dolje. Oblijepila je noge i ostalima pa su se spustili, ali su se\nzaustavili nekih 10 metara od lave. Nisu imali ideje kako prije\u0107i. Na kraju se\nBural dosjetio da bi im Milisada mogla oblijepiti i ruke. <\/p>\n\n\n\n Uspentrali su se na strop i pre\u0161li preko zida. Evo ga! Bio je tamo i,\nzaista, izgledao je krasno \u2013 kip \u201eAbu ba\u0161 Hala\u201c. Bural mu je pri\u0161ao i rekao: Ovo je za tebe, djede. <\/em>Uhvatio je kip,\nali je zaboravio na ono na \u0161to je bio upozoren, a to je VATRA. Dogodilo se isto\n\u0161to se dogodilo prije devet godina; zapo\u010deo je plamen. \u0160tigav je uzeo vre\u0107u i u\nnju ubacio kipi\u0107, a zatim su se dali u bijeg. Tr\u010dali su najbr\u017ee \u0161to su mogli i\nstigli do izlaza, a tamo ih je \u010dekao \u010dovjek prekriven crnom haljom s crnim\n\u0161tapom, s lubanjom na vrhu, i rekao im da je za njihovu dru\u017einu ovdje kraj. On\nje bio osoba koja je obnovila zamke, ali ih i postavila. Podigao je svoj \u0161tap i\nrekao: Dasha file macius robelo!<\/em> <\/p>\n\n\n\n Sve se po\u010delo tresti, unutar \u0161pilje su krenule i munje. Sve je izgledalo\nizgubljeno. Ali jedna osoba je ostala stajati \u010dvrsto; bija\u0161e to Bural, koji je\npozvao \u010darobnjaka na dvoboj do smrti. Bural je tra\u017eio da zbog toga \u0161to ga je on\nizazvao za nagradu njegovi prijatelji mogu oti\u0107i. Ali oni nisu mogli oti\u0107i bez\nnjega. No on ih je natjerao i rekao im je da pri\u010daju njegovu pri\u010du, a \u0160tigavu jo\u0161\nda preda kipi\u0107 njegovoj majci. <\/p>\n\n\n\n Zapo\u010dela je borba. Vra\u010da je vodilo samopouzdanje, a Burala hrabrost i\nljubav. Bitka naravno nije bila po\u0161tena jer je Vra\u010d koristio \u0161tap, a Bural gole\nruke. Ali nije posustao, borio se do samog kraja. Uhvatio je bode\u017e prikva\u010den za\nzid i probo Vra\u010da ravno u srce. Vra\u010d je\npoginuo, ali zajedno s njim i Bural koji se ugu\u0161io od vatre. <\/p>\n\n\n\n Na kraju, preostalih troje vratilo se u grad i proslavilo pronala\u017eenje\nkipi\u0107a \u201eAbu ba\u0161 Hala\u201c. Kralj ih je proglasio Sirevima Joe i \u0160tigav te Lady\nMilisada. A cijela je Litva uzvikivala njihova imena. Dok je Bural ostao\nupam\u0107en kao \u017eivu\u0107a legenda \u010diju su pri\u010du nastavili prepri\u010davati jo\u0161 dugi niz\ngodina.<\/p>\n\n\n\n Napisao: Zvonimir Wertheimer, 6. b<\/strong> <\/p>\n\n\n\n Ilustrirala: Lori Ambru\u0161, 6. a<\/strong><\/p>\n\n\n\n U pro\u0161losti postojao je jedan grad, u Litvi, zvan S\u00e4gnur. Na prvi pogled zvu\u010di kao obi\u010dan grad. No, vjerujte mi… Nije. Tamo \u017eivio je jedan dje\u010dak, imenom Bural. Imao je 13 godina, bio je nesta\u0161an, \u0161aljiv, veseo, a tako\u0111er \u017eeljan avanture. \u017divot mu nije bio najlak\u0161i; \u017eivio je u siroma\u0161noj obitelji s djedom i majkom. […]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":4225,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"gallery","meta":{"_uag_custom_page_level_css":"","footnotes":""},"categories":[12],"tags":[],"class_list":["post-4221","post","type-post","status-publish","format-gallery","has-post-thumbnail","hentry","category-ucenicko-stvaralastvo","post_format-post-format-gallery"],"blocksy_meta":{"styles_descriptor":{"styles":{"desktop":"","tablet":"","mobile":""},"google_fonts":[],"version":8}},"uagb_featured_image_src":{"full":["https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2025-2026\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/prica-Z-w.jpg",800,558,false],"thumbnail":["https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2025-2026\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/prica-Z-w-150x150.jpg",150,150,true],"medium":["https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2025-2026\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/prica-Z-w-300x209.jpg",300,209,true],"medium_large":["https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2025-2026\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/prica-Z-w-768x536.jpg",768,536,true],"large":["https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2025-2026\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/prica-Z-w.jpg",800,558,false],"1536x1536":["https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2025-2026\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/prica-Z-w.jpg",800,558,false],"2048x2048":["https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2025-2026\/wp-content\/uploads\/2026\/03\/prica-Z-w.jpg",800,558,false]},"uagb_author_info":{"display_name":"admin","author_link":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2025-2026\/?author=1"},"uagb_comment_info":0,"uagb_excerpt":"U pro\u0161losti postojao je jedan grad, u Litvi, zvan S\u00e4gnur. Na prvi pogled zvu\u010di kao obi\u010dan grad. No, vjerujte mi… Nije. Tamo \u017eivio je jedan dje\u010dak, imenom Bural. Imao je 13 godina, bio je nesta\u0161an, \u0161aljiv, veseo, a tako\u0111er \u017eeljan avanture. \u017divot mu nije bio najlak\u0161i; \u017eivio je u siroma\u0161noj obitelji s djedom i majkom.…","_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2025-2026\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4221","targetHints":{"allow":["GET"]}}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2025-2026\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2025-2026\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2025-2026\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2025-2026\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcomments&post=4221"}],"version-history":[{"count":1,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2025-2026\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4221\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":4452,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2025-2026\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/posts\/4221\/revisions\/4452"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2025-2026\/index.php?rest_route=\/wp\/v2\/media\/4225"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2025-2026\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fmedia&parent=4221"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2025-2026\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Fcategories&post=4221"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.kabege.com\/KBG-2025-2026\/index.php?rest_route=%2Fwp%2Fv2%2Ftags&post=4221"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}