Vrlo su šaljivi i kreativni. Kada završe sa zadatcima prije ostatka razreda, oni istrgnu papir iz sredine bilježnice i započnu – s maštanjem! Ili pišu novi slučaj koji se dogodio dok su obavljali smjene kao detektivi za svoje istraživačke novine, ili izmišljene priče iz dalekih zemalja.
Uđete li ponekad u moj razred, 7.b, primijetit ćete dva toliko složna prijatelja da biste pomislili da su braća! Meni se to dogodila kad sam se doselila u Osijek i prvi put ih vidjela. No nisu braća, već najbolji prijatelji. Oni su Antonio Lovrić i Zvonimir Wertheimer. Uvijek su svugdje zajedno, pa ako vidiš jednoga, odmah ćeš znati da je i drugi u blizini.
Zvonimir i Antonio toliko toga zajedničkog imaju da su kao jedna osoba! Obojica jako vole povijest i matematiku (idu na povjesničare i matematičare), skupa treniraju rukomet u RK Osijek, vole čitati i vrlo su šaljivi. Imaju odlične ocjene i sve razrede dosad završili su s odličnim uspjehom (5,00). Kada dobijemo nazad pisane provjere da vidimo gdje smo griješili, mnogi optuže Antonia i Zvonimira za prepisivanje. Mislim da to govore zbog zavisti i da njih dvojica nemaju potrebu prepisivati. Osim toga, nikada ih ne optuže tijekom pisanja ispita, već kad dobijemo nazad ocijenjene ispite. Uvijek pri rješavanju listića u parovima/skupinama svi žele raditi s njima dvojicom jer znaju da su obojica pratili upute, shvatili nastavne sadržaje i mogu pomoći. Također se neki žale da njih dvojica pričaju na nastavi i ne rade zadane zadatke, no svi učitelji znaju da su oni već riješili sve zadano (i dodatno) pa razgovaraju. Ili još razgovaraju o zadatcima i međusobno si pomažu.
UVIJEK POSTOJI NOVI ZLIKOVAC
U svakoj učionici, cijeli peti i šesti razred te sada u sedmom, sjede zajedno u drugoj klupi do prozora; to je NJIHOVA klupa i svaki put kada se premještamo svi znaju tko će tamo sjediti. Jednom je u petom razredu razrednica odlučila da ćemo iz zdjelice s imenima izvlačiti s kime ćemo sjediti. Antonio nažalost nije izvukao Zvonimirovo ime i to je izazvalo suze u očima… Kad se cijeli razred smjestio na nova mjesta, Antonio i Zvonimir nisu bili jedini koji su se žalili na raspored sjedenja pa je cijeli razred kolektivno „natjerao“ razrednicu da dobijemo novi raspored. Na kraju su njih dvojica ponovno bili u svojoj klupi.
Kao što sam spomenula, vrlo su šaljivi a i kreativni. Kada završe sa zadatcima prije ostatka razreda, oni istrgnu papir iz sredine bilježnice i započnu – s maštanjem! Ili pišu novi slučaj koji se dogodio dok su obavljali smjene kao detektivi za svoje istraživačke novine, ili izmišljene priče iz dalekih zemalja. Nekada priče budu čarobne i poučne, a nekada su vrlo humoristične. Uvijek kada na hrvatskom trebamo napisati sastavak, zna se tko već ima ideje. Osim kojekakvih tekstova, oni crtaju i stripove. Najčešće akcijske; uvijek postoji novi zlikovac protiv kojeg se njihovi hrabri junaci bore. Volim ih pročitati s vremena na vrijeme; potrudim se pročitati njihov rukopis, što ne bude lagano jer su im bitnije šarene ilustracije nego uredni rukopis.
SPREMNI ZA NOVE PRIJATELJE I AVANTURE
Ne znam imam li sreće ili ne jer idem s njima na povjesničare… Učiteljica i ja smo za njih smislile nadimke Zvonka (Zvonimir) i Tonka (Antonio). Onda su im se i drugi počeli tako obraćati pa su se oni počeli odazivati na to. Na povjesničarima se opuste i onda počnu pričati razne stvari… Na primjer, tko bi od nas bio najbolji rob (ispada – ja, jer sam najviša pa mogu neke stvari koje drugi ne mogu), koliko bi koji rob vrijedio, i druge „povijesne teme“. Ali su i vrlooo hiperaktivni, skaču, bacaju se na pod, vuku stolice, crtaju po ploči… Više su me puta svim stolicama u učionici zatočili da ne bih li mogla izići i sjesti na svoje mjesto. A učiteljica nije znala hoće li moći preživjeti jednu šetnju gradom s njima! Na sreću, preživjela ju je.
Odnedavno Zvonimir i Antonio pišu novinarske i literarne tekstove za naš školski list pa svakako preporučujem da ih pročitate, a i da ih upoznate! Obojica su vrlo otvorena i spremna za nove prijatelje i avanture.
Napisala: Dunja Udovčić, 7. b