Tijekom cijele godine učenicima se pruža mogućnost dobivanja pozitivne ocjene. I opet se katkad dogodi razočarenje jer to neki učenici ne iskoriste. No poruka zaključne jedinice je jasna: za nerad i neznanje ne može se dobiti nagrada. To je lekcija za cijeli život.
Premda poučava zahtijevan predmet, učiteljica matematike Božica Kovačević uvijek je dobro raspoložena i susretljiva, spremna pomoći učenicima i kolegama. U razgovoru s njom saznali smo ponešto o njezinim razmišljanjima o nastavi te o privatnim navikama.
Matematika je mnogima teška. Kako se osjećate kada nekome morate dati jedinicu?
Kad moram dati jedinicu osjećam se jednako loše kao i učenik jer je to dokaz neuspjeha. Uvijek se pitam gdje je nastao problem.
Da možete, kako biste promijenili nastavu matematike?
Matematiku bih promijenila smanjujući broj cjelina koje nisu prilagođene uzrastu učenika. Tako bi se stvorilo vrijeme za razne projekte, drugačiji pristup usvajanju sadržaja.
Kojem Vam je uzrastu najzanimljivije predavati?
Najzanimljivije mi je predavati u šestom razredu; nekako je najbolje raspoređen raspored cjelina.
LEKCIJA ZA CIJELI ŽIVOT
Postoje li neki nastavni sadržaji koje Vam je dosadno poučavati?
Najdosadniji sadržaji su mi osnovne računske operacije. Tu neki učenici nikad ne napreduju. Ili oni dugački zadaci s racionalnim brojevima gdje se izgubite u koracima. 😊
Vežete li se (previše) uz svoje učenike?
Uh, da, jako se vežem uz svoje učenike. Veseli me kad vidim koliko neki napreduju, uvijek se divim darovitosti pojedinaca. A, isto tako, nekima pokušavam odrastanje učiniti manje bolnim.
Vjerojatno ste nekim učenicima na kraju nastavne godine morali zaključiti negativnu ocjenu. Kako se tada osjećate?
Kraj nastavne godine najčešće bude očekivan jer se tijekom cijele godine učenicima pruža mogućnost dobivanja pozitivne ocjene. I opet se katkad dogodi razočarenje jer to učenik nije iskoristio. No poruka je jasna: za nerad i neznanje ne može se dobiti nagrada. To je lekcija za cijeli život.
Pamtite li neki osobit, izvanredni slučaj na satu?
Pamtim učenika koji je zaspao na satu jer je cijelu noć igrao igrice. Još jednoga koji je bio agresivan, a kasnije i završio u popravnom domu.
Kada biste mogli, biste li predavali neki drugi nastavni predmet?
Kao dijete jako sam voljela kemiju i psihologiju; možda njih.
VOLIM FOTOGRAFIJU I CVIJEĆE
Je li Vam bilo katkad stresno na poslu? U kojim situacijama?
Na poslu je stresno u popodnevnim satima kad se mora učiti novo gradivo, a najradije bismo se odmarali. 😊 Mislim da bi učenike već s 12 godina trebalo razdvajati u skupine A, B, a možda i C. Do dvanaeste godine nauče se osnovne računske operacije, a onda slijedi nadogradnja. To nekima jednostavno ne ide i teško je raditi. Osim toga, većinom u razredom odjelu imate i učenika s poteškoćama, a i darovitih učenika.
Kako volite provoditi dan?
Dan volim provesti u društvu s prijateljima.
Koji su Vam hobiji?
Nemam određeni hobi, ali volim saditi i uzgajati cvijeće, volim fotografiju.
Volite li više pogledati film, pročitati knjigu ili raditi u vrtu?
Voljela sam gledati dokumentarni TV serijal Gorana Milića „Whats up (Amerika, Japan, Izrael, Kina..)“, voditeljicu Martinu Validžić i serijal „Sretni gradovi“, a trenutačno pratim „Vlakom oko svijeta“… Kao da sam u kratko vrijeme provela godišnji odmor u dalekim zemljama i upoznala njihove ljepote i način života.
Razgovarao: Antonio Lovrić, 7. b